by Daniela Uzelac | Jan 24, 2020 | Blog
Taj je dan izgledao kao ravna crta. K’o da je netko stisnuo jedan ton na klavijaturi, pa on tuli u beskraj, toliko monotono da otupiš. Sjedim u polupraznom kafiću i pijuckam čaj od jabuke i cimeta s medom. Uto se otvaraju vrata, a na njima se pojavljuje wauuu...
