Rat je sukob. Čega? Vjerovanja! Kakvih? Vjerovanja u neku posebnu perspektivu, interes, definiciju ili ideju. Čemu služi vjerovanje? Popunjava rupe neznanja. Jer tko ima znanje, ne treba vjerovanje.
Znanje o prirodi stvarnosti poništava svaki razlog za sukob. Jer znanje zna da ima dovoljno za sve. Da je priroda stvarnosti obilje i sklad, jedinstvo i dobrobit. Prema tome, ako želiš stvoriti kontrolirani sustav, tada kreiraj oskudicu, napravi podjelu, oduzmi znanje i nametni vjerovanje. Kako? Uz pomoć novca i religija. Zašto? Religija će te odijeliti od Boga, a novac od bogatstva. Učinit će to ekonomskim, političkim, vojnim, socijalnim, informativnim i nastavnim programima.
Program je vjerovanje iz kojeg je isključeno srce. Gdje nema srca, nema ni mudrosti, niti spoznajnosti. I tako postaješ sebeneznana i jadna. Babuška. Antižena. Ona koja nisi. I to sve zato da bi održavala svijet koji to nije – antisvijet. Sustav antirazuma. Konstrukciju iluzija, dogmi, laži i obmana. Kako van? Putem boginje. Kamo on vodi? U stvarnost. Što je stvarnost? Priroda. Ona je jedina vjerodostojna i univerzalna sveta knjiga. Pisana je božjom rukom osobno.
Energije ljubavi i ljepote, tišine, sklada i vedrine, izlaze iz Zemlje kao ruža, jagoda ili lipa, odnosno, kao sve ono što čini naš zavičaj. Boraveći i povezujući se s prirodom – preko šuma, sunca, hrane, voda – dolaziš u rezonancu s božjom misli. Zatreperiš božanskom simfonijom.
Što dobivaš ako staneš na put boginje? Ništa! Štoviše, možeš čak izgubiti veći dio toga što sad imaš: iluziju nemoći, nakupine vremena, disfunkcionalna uvjerenja, negativne definicije, slojeve uvjetovanja, privid oskudice, osjećaj zakinutosti, zanemarenosti, nevoljenosti, taloge trulih emocija i svega drugog što nisi.
Što ostaje? Ona koja jesi.
Tko sam?
Ti reci…