Ljubav i ljepota – to je sjeme stvarnosti sadržano u jezgri ženstvenosti, boginji. No, ona je oklopljena slojevima straha i boli – babuškama!
1. babuška nastaje u trenucima prvog susreta sa svijetom uvjetovane „ljubavi“ kada je njezino malo žensko srce negirano i zdrobljeno.
2. i 3. babuška su dobrim dijelom posljedica giljotinjiranja odgojem i inkvizicije obrazovanjem.
4. babuška već ima slomljeno srce pa je počinje voditi um koji instalira program „mogu ja i sama kroz život jer nikom drugom ne mogu vjerovati“. Ona rado koristi tehnike zdravog života i muških sportova.
Ovu samodostatnu ljušturu muškosti prikriva ženskolika 5. babuška – prešminkana, izblajhana i podvrgnuta skalpelu estetske kirurgije. Ona manipulira muškom pažnjom vrišteći „gledaj me“, a prešućuje stravičan nedostatak osjećaja vlastite vrijednosti. Muškarce uzima i ostavlja muški. Samouništavajuće.
Stoga evo i 6. babuške – žena od karijere. Ona koristi pretjerani rad i pokoju ovisnost kao totalnu emocionalnu narkozu. Nikad još nije bila tako uspješna. I tako usamljena. Sve što je stekla i postigla dala bi za mrvu ljubavi. Ali naslagani slojevi babuški priječe joj iskrene emocionalne struje. Privlači muškarce koji žive laž – jednako kao i ona.
I ove nje, spasiteljice, 7. babuške. Nema duhovne tehnike koju ona ne poznaje. Ona se križa, moli, klanja, mantra, afirmira, reikira, malo botoksira pa opet yogira i sa smoothiem u ruci reinkarnira. I dok žarom jehovinih svjedoka širi tuđe samospoznaje, od svoje je udaljenija nego ikad. Jer duhovnost / religioznost je posljednja zamka ega.
Babuške su umjetne osobe. Tehnike ih održavaju, a ne rastvaraju. To može samo živo žensko svjetlo. To može samo boginja koja hrabro i aktivno otvara ranjeno srce, te ustrajava u ponudi ljubavi i darova svijetu – usprkos dosadašnjem ljubavnom iskustvu koje to nije.