Sjećam se da sam kao dijete procjenjivala tuđe mame i uspoređivala ih sa svojom. Moju najveće ocjenu dobile su seksi mame. One su bile nekako veselije i zabavnije, maštovitije i kreativnije, ženstvenije i nježnije, te puno smjelije i opuštenije. Njihov ženski sklop više je naginjao profilu ženki nego materi. No, za razliku od osjetljivih i sputanih štrebera brižnih majki, djeca ženki bila su slobodna i snažna. U kakvoj su vezi majčina seksualnost i sretna djeca?
Ženina seksualna žudnja usmjerena je ka dostizanju božanske ženstvenosti. Zadovoljava je muževnost čiji je autoritet sposoban uliti se u ženu, preplaviti je sobom i ispuniti strujama ljubavi koje bude njezinu božansku ženstvenost. Ukoliko se to ne dogodi, žena će svoju primarnu potrebu za samoostvarenjem, pokušati nadomjestiti poslom, umjetnošću ili majčinstvom. Babuška će postati roditeljica, a da nije postala boginja. Što to znači?
To znači da je prihvatila sve one obaveze koje od nje zahtjeva ključni matriksov program zvan „roditeljstvo“. Jer dužnost roditelja je da dijete učini krotkim i poslušnim, običnim i dvoličnim, te ga preda matriksu, kako bi ga njegove institucije što brže, lakše i jeftinije oblikovale u stroj koji je sustavu iskoristiv. Ona, koja nije ni sama ostvarena, ta ne može ni djetetu osigurati uvjete da se ostvari. Može mu samo usporavati misao dok ne postane isto što i ona – frustrirana, ne-slobodona, ne-dorasla osoba.
Dijete, koje je 17 godina svog života bilo izloženo matriksovom obrazovnom programiranju i procjenjivanju, da bi nakon toga dobilo posao u malom uredu, s hrpom brojeva i papira nad kojima visi i po 10 sati dnevno i to za plaću od koje jedva živi, osjeća se izdano od roditelja te ih zamrzi, više ili manje prekriveno. „Zar sam se zbog toga rodio?“ Nije! I zato se sveti. Kažnjava majku, ili uskratom komunikacije i poštovanja, ili, vječnim ostajanjem u roditeljskom domu i životom na njezinoj mirovini.
Zvuči kao tužna životna priča. Ali zapravo je samo predvidiv i rasprostranjen obrazac kojeg je podmetnuo matriks sitnim slovima. Začaravši ih zaboravom umijeća vođenja ljubavi na božanski način, matriks sistematski pretvara bogove u robove. I zato je umijeće vođenja ljubavi, najvažnije umijeće. A kada ljubav skine čaroliju s njihovih preplašenih umova i utrnulih tijela, i kada se robovi sjete da su bogovi, svojoj djeci postaju uzor i prolaz u prostranstvo svih mogućnosti.