Što je duhovnost?
Duhovnost nije pokora – već odgovornost. Duhovnost nije krivnja – već samosvijest. Duhovnost nije žaljenje – već stvaranje. Duhovnost nije vapaj – već moć. Duhovnost nije žrtvovanje – već uživanje. Duhovnost nije tehnika – već igra. Duhovnost nije ono što plaćaš – već ono što te obogaćuje. Duhovnost nije tabu, mantra ili dogma – već spoznaja. Duhovnost nije ono što te baca na koljena – već ono što podiže tvoju vibraciju…
Drži svoju duhovnost jednostavnom, praktičnom, otvorenom i svakodnevnom. Ne dopusti da bude pretjerano uzvišena, institucionalna, sveta, udaljena od tjelesne realnosti, zdravog um i toplog srca. Njezino mjesto je priroda. Njezino vrijeme je vedrina. Njezina zvona su smijeh.
Ne postoji neka „vrsta“ duhovnosti koja bi bila dobra sama po sebi. Sve što je odvojeno od cjeline života je neravnoteža. Dok jednostavno živiš svoj život u potpunosti, dok jesi ono što prirodno jesi i radosno pratiš svoje gušte, voliš široko i ljubiš strastveno, poravnata si sa svojom duhovnošću.
Duhovnost nije odvajanje od fizičkog, nego njihovo spajanje u skladnu cjelinu. Jer granice među njima ni ne postoje. Ne mora bit razlike između proučavanja svetih knjiga i ribanja zahoda. Kada činiš pravu stvar, na pravi način, i tako radiš iz koraka do koraka, stići ćeš do Boga. On je sve. Ogroman je. Nezaobilazan. Neozbiljan. Duhovit. I zato je duhovnost tako uzbudljiva i zabavna. I još nešto…
Duhovnost nije ono što nas dijeli – već ono što nas spaja.