Što kad bi ti netko rekao, da ne postoji, niti je ikad postojao, ni jedan razlog za strah? Da „tamo vani“ nema nikog i ničeg što bi ti nanijelo štetu ili bol? Da je jedini uzrok svega što iskušavaš – tvoja misao?
Sadašnje iskustvo je bumerang tvoje prošle misli. Zašto onda ispaljuješ negativne misli? Zašto ispaljuješ misao straha, kada te iskustvo onoga čega se bojiš može povrijediti? Zašto ispaljuješ tužnu misao kada te njezino iskustvo može rastužiti? Zašto pristaješ na dramatične misli koje ti stvaraju neželjene emocije i privlače iskustva najnižih vibracija? Zašto činimo stvari koje ne želimo? Jer smo ovisni o negativnim uvjerenjima.
Ovisnički mehanizam radi tako da ti stvari koje ne želiš predstavlja kao stvari koje želiš. Na-opako postavljene stvari potrebno je reorijentirati kako bi bila slobodna činiti što želiš, a ne prisiljena činiti što ne želiš. Kako se reorijentirati?
Ponajprije otkrij svoje vjerovanje o tome „tko si“ u odnosu na neku situaciju. To će ti pomoći da otkriješ negativne definicije o sebi. Negativno samovrednovanje uvijek vodi u neki oblik ovisničkog ponašanja. A ono nikada nije razumno i logično. I nije tvoje! Pokupila si ga negdje usput od nekog drugog. Nema veze s onim tko ti stvarno jesi. Prepoznavanje istinskog jastva – baznog osjećaja – automatski mijenja ponašanje. Ona koja stvarno jesi ima kontrolu nad svojim ponašanjem. Ako, međutim, i dalje činiš stvari koje ne želiš, onda je to zato što imaš neki interes u vezi toga.
Nemoć nije istinita. Iskustvo nemoći je izraz tvoje moći da iskušavaš sebe kao nemoćnu. Moraš biti povezana da bi stvorila iskustvo odvojenosti. Moraš biti bezuvjetno voljena da bi stvorila iskustvo nevoljenosti. Moraš biti boginja da bi stvorila iskustvo babuške. Kad to jednom shvatiš, više nemaš potrebu kreirati ono neželjeno.