„A joooj, kako slatka beba, medenko mali… A joooj, kako sladak psić, medenko mali… A joooj, kako sladak tip, medenko mali…“ A joj! Kada netko pati od izljeva sladunjavosti, možeš biti sigurna da njegovim žilama teče gorčina. Jer ta je slatkoća samo pretvaranje koje bi trebalo zašećeriti bol.
Ljudsko društvo živi u boli. I ljudsko društvo ignorira tu bol. I to nekako najviše baš u tzv. ljubavnim odnosima. Njezino izranjanje u vezama je silovito i šokantno. Kao da bi ti utvara titanika izronila pod nogama dok se kupaš na najromantičnoj plaži. I ta sablast čini vezu disfunkcionalnom.
Međutim, bolna je veza tek posljedica dubljeg uzroka – disfunkcionanog života kojeg si kreirala nizom malih, svakodnevnih odluka i izbora. Ti nisi zadovoljna svojim životom. On je tek tlaka koju treba otrpjeti. I po mogućnosti si olakšati nekim oblikom zabave za narod: starom pjesmom, novom odjećom, brzom hranom ili svjetskim prvenstvom. Međutim, taj i takav ne-život još uvijek nije kraj zečje rupe. I on je tek posljedica jednog dubljeg uzroka…
Nije li ispod njega osjećaj da nemaš vrijednost, sposobnost i pravo za puni život i pravu ljubav? Jer „Ja sam loša. Zaslužujem bol. Da me poništi.“ Nije li to tvoje temeljno uvjerenje?
Uvjerenje je program, a ne stvarnost. A ako je k tome u pitanju temeljno uvjerenje, onda ono čak i nije tvoje. Nametnuto ti je u ranim danima neznanjem svijeta u kojem si rođena. Ta ideja nije tvoja, i ta ideja nisi ti. I sve dok se držiš te ideje, držiš se iluzije. Živiš iluziji. Podržavaš iluziju i tako osiguravaš da se bol neprestano obnavlja.
Žena puta boginje izlazi iz tog kruga. Ona otvaranjem, iskrenošću i samo-edukacijom osvještava onu koja zaista jest. Žena puta boginje se budi tako što je budna. Tu. Sad. Uvijek. Svagdje. Nitko ne može funkcionirat u životu nepoznat sam sebi. To je isto kao da posjeduješ najmoćniji kompjuter na svijetu, a pališ ga samo zato da malo posvijetliš okolni prostor.
„Spoznaj sebe!“ – tisućljećima čovjek vapi Bogu da mu kaže tko je. I on mu to stalno govori – dajući mu iz trenutka u trenutak drugačije životne situacije. A u svakoj od njih, tvoja reakcija je izjava o tome tko si. Svojim reakcijom u svakom trenutku kreiraš sebe.
Gledaj se i biraj reakcije koje ti se više sviđaju. Možeš birati koju hoćeš. Možeš biti koja hoćeš. Ti si raznolika. Treba ti – ne ograničenja i restriktivna uvjerenja – nego samo malo mašte pa da budeš sve što možeš biti. Usudi se. Zaigraj se. Onako, kako to rade djeca. Onako, kako to rade boginje.