Pita babun prodavačicu: „Držite li jaja?“. Žena odgovara: „Držimo.“ Na to će on: „Je’l može onda jedno držanje?“
Eto, tako zvuči autohtona balkanska logika na jednom popularnom youtube klipu. Naizgled, u ovom pitanju nema ničeg pogrešnog. A opet, ono sve okreće naglavce. To se događa kada babun gleda svijet obješen nogama za granu. Kada je glava dolje, a jaja gore, svijet vidiš naopako. Kako ga vidiš – tako ga tretiraš. I kad nije smiješno, onda je tragično. Zašto?
Zato jer balkanski babun nije po defaultu dobronamjernik lake i vesele naravi. On je zlopamtilo. Stoga često pati od zlovolje. Visokih koncentracija ovog otrova u krvi babun se rješava zlonamjernošću. Ona nerijetko vodi u zlodjelo. Kada je na žrtvu izvršen transfer zloće, babun je neko vrijeme olakšan i stoga miran. Dok zla krv ponovo ne izazove svrab. Onda opet sve isto. I tako stoljećima…
Baba Balkana zaražena je sličnim algoritmom. S tom razlikom što žena, kao pasivniji princip, umjesto babunovog „zgrabi“ (tuđe), češće koristi obrazac „zavidi“ (na tuđem). Njezin je svijet slika njezine svijesti. A to je svijest skučenog i ograničenog svijeta nedovoljnosti. Ako druga baba zdravije živi, više uči, napornije radi, marljivije stvara, dublje voli, šire daje – ona zavidi. Ako druga baba ima većeg, tupljeg i glupljeg babuna – ona opet zavidi. Što god da netko ima ili čini, baba vjeruje da je to zato jer je njoj oduzeta ista ta mogućnost. A ona je (nadasve maštovito) baš htjela to isto! Stoga je baba babi najveći neprijatelj. I tako stoljećima…
Kako istisnuti babu iz sebe? Vježbaj, p.t.m.! Čitaj, p.t.m.! Primijeni, p.t.m.! Prestani kukat! Preuzmi odgovornost! Izađi iz zone komfora! Bori se! Evoluiraj, p.t.m.!
Kada želiš očistiti najprljaviji dio kuće, koristiš najotrovnija sredstva. Jednako tako, ako želiš očistiti najbabastiji dio sebe, upotrijebi najjača sredstva. Koja? Svoje neprijatelji. Kako? „Voli svoje neprijatelje!“ WTF!?!? Šala… Ne možeš voljeti ono što ne voliš. Pa kako onda? Pitanje je pogrešno. Pravo pitanje je: tko su tvoji neprijatelji?
Tvoji neprijatelji su baze podataka. Siječanja. Odnosi i situacije su reprize siječanja – igre podataka. Neprijatelj je osoba s tebi najsličnijom bazom podataka. Baba Roga je prikaza, copy-paste jedne od tvojih ljuštura babuški. Zato si je i privukla u svoj život. I eto ti cirkusa. Ovakve situacije nastaju iz misli koje su natopljene bolnim sjećanjima. One su inspiracije za horror manifestacije.
Prilikom susreta s neprijateljem, baba si misli: „Mrzim te, bojim te se, moram pobjeći, moja usrana situacija nema veze sa mnom“. Boginja si, pak, misli: „Jupi, hvala ti što mi odražavaš stvari koje trebam otpustiti, ne želim propustiti priliku za generalno čišćenje! Delite! Delite! Delite!“
Ne voliš neprijatelja. Voliš priliku za dostizanje čistoće.
Kako otpustiti? Poveži se s izvorom svjetla. Propuštaj ga kroz sebe. Disanjem. Nemoj mu ni jednom mišlju stati na put. Obilno ispiri svjetlom cijelo svoje biće. Posebice organe najoštećenije starim podacima. Ne uključuj se u situaciju. Ostani povezana sa svjetlom. Kada je čisto? Kada transformiraš zavist u zadivljenost. Kada si zadivljena, znači da je baba kapitulirala.
Zadivljenost je veličanstven osjećaj. Vibracijski, zadivljenost je zahvalnost na n-tu potenciju. Istinska zadivljenost nije blitz pojava nego stanje bića koje je postiglo jasnoću. Bistrooki vide više dobro u pozadini zbivanja, vide unutarnju moć i vanjske mogućnosti. Zadivljeni vide ono divinsko.
Za većinu žena nema ništa ljepše nego biti zadivljena svojim muškarcem i djecom. Ali ako ih nemaš, to ti nije izgovor da ne budeš zadivljena svojim životom.
Je li to prosvjetljenje? Nije. To je mindset. To je navika da ustrajno tragaš za esencijom života sve dok sve drugo ne postane sporedno. I da u tome budeš nezaustavljiva. Kada zaroniš u život do kraja, on ne može odoljeti nego da ti se razotkrije u svoj svojoj divoti, zaljubljenosti u tebe i željnosti da te oduševi.
Je li to čudo i treba li i u njega vjerovati da bi se doživjelo? U čuda vjeruju oni koji ih nisu svjesni. Ja u čuda ne vjerujem. Ja čuda vidim. Posvuda…
Ne mogu se načuditi sjemenkama iz kojih nikad ne znaš što će niknuti: nešto lijepo, nešto ukusno ili nešto divovsko. Ne mogu se načuditi inteligenciji kojom funkcionira tijelo. Ne mogu se načuditi beskraju svemiru, derviškom plesu planeta, bojama neba, mirisu cvijeća, ljubavi životinja, svetosti šuma, mudrosti djece, zvuku glasa, ljepoti pokreta ili prstima koji prebiru po tipkama. Ne mogu se načuditi snazi prostora i moći tišine. Ne mogu se načuditi čaroliji kojom dva ljudska bića stvaraju treće…
Samo zato što su sveprisutna, čuda nisu manje čudesna.
Sokrat je rekao da „mudrost započinje čuđenjem“. A ja bih dodala da je, iz mudre perspektive, sve čudo… čak babuni i babuške…
A što se tiče držanja jaja, gle, tu ni čuda ne pomažu. Ne može babuška držat babuna za jaja. Babun i babuška ti dođu kao neki bezjajčani blizanci. Jer kada bi babun imao muda, ne bi bio babun, a ona ne bi bila babuška…