Kažu da je ljudski život vođen s 10% svijesti i 90% nesvjesnog u nama. Ali slična je stvar i na planetarnoj razini. Svjetske vlade kojih smo svjesni su tek 10% onoga što upravlja svijetom, a 90% igara matriksa vodi se „iza zavjese“, u dubokom matriksu. Što je to? Duboki matriks je mračna strana naših života čije postojanje na želimo primiti k znanju jer je monstruoznije nego li to ljudsko srce može podnijeti.
Već i samo čitanje o onome što se događa „iza zavjese“ stvara nepodnošljivu duševnu bol i egzistencijalnu mučninu. Suicidalni osjećaj nebitnosti i nemoći. Ali nije tako. Nemoć je upravo onaj implatant kojeg nam je matriks uvalio kako bi osigurao vlastiti opstanak. Istina je ta da već i samo jedna svijeća rastjeruje mrak. A mi nismo svijeće. Mi smo sunca. No, idemo redom…
Dobri ljudi koji svakodnevno idu na posao ne razumiju da su kotačići jednog paklenog mehanizma u kojem su obrazovani da budu graditelji i stražari farme na kojoj su upravo oni sami hrana iz uzgoja. Korišteni smo za uništenje sebe i svoje vrste. Bila je to volja zle sile s vrha piramide matriksa. Stratezi njezine provedbe su u današnje vrijeme jezuitska tvorba zvana – iluminati.
Iluminati su sotonističko-pedofilska organizacija koja kontrolira umove većine europskih i američkih lidera. Njima ništa nije sveto. Oni ne poštuju ljudski život i Majku Zemlju. Stoga u svoju izvršnu mrežu uglavnom regrutiraju ministre, kongresmene, znanstvenike i stručnjake koji, ili nemaju osjećaj za opće dobro, ili je on eliminiran korupcijom.
Sve informacije koje imaju veze s nama, našim životima i prirodom stvarnosti, implementirao nam je taj i takav matriks. Spuštajući nam frekvenciju i sužavajući percepciju odijelio nas je od znanja. Tako smo zaboravili tko smo. Zaboravivši da smo bogovi i boginje, zaboravili smo i kako se vodi ljubav na božanski način. Kao posljedica toga, muškarci su izgubljeni, a žene nezadovoljne.
Sve što „znamo“ o vlastitoj seksualnosti, naučili smo od sotonističko-pedofilskih religija i medija, kreiranih od strane tajnih društava. I zato se žene i muškarci ne mogu voljeti duboko i trajno. Uhvaćeni smo u začarani krug iz kojeg nema izlaza, ukoliko se i dalje budemo prepuštali matriksovim idejama o ljubavi. Međutim, iskreno priznanje da o ljubavi ne znamo ništa, producira dovoljno energije za početak promjena.
Promjena o kojoj govorim, sažetak je učenja Barrya Longa koji sublimirao ponajviša znanja o seksualnosti. On kaže nekako ovako…
Žena i muškarac su dva pola utjelovljene ljubavi na Zemlji. Razlika među njima je u tome što je vagina pasivan, a penis aktivan princip ljubavi. Stoga penis oblikuje vaginu. Drugim riječima, vagina se formira prema energiji penisa koji joj je svojim prodiranjem prenosi određene informacije.
Vagina, u koju su prodirali penisi opterećeni antiseksom, postaje kao i oni: ukočena, požudna i nasilna. Pažnju usmjerava na orgazam, a ne na ljubav. Ona je toliko opterećen prošlošću, napetošću i neželjenim informacijama da žena više ne može unijeti svjesnost u duboku maternicu. Tamo, gdje se događa njezino preporađanje, ona je ostala lišena svakog osjećaja. Kako?
Izgubivši dubinu, muškarac više nije u stanju prodrijeti u najdublje, eterične dijelove vagine, koji vode u duhovno izvorište boginje. Stoga je površni muškarac prstima premjestio orgazam na površinu, izvan vagine i pretvorio ga u cilj ljubavnog čina. Žena zna da „digitalni orgazam“ nije ljubav, ali pristaje rentati vaganu u zamjenu za status udane žene. Jer to je u matriksu stvar preživljavanja.
Tijelo matriks muškarca puno je seksualne nervoze, dječačke histerije i agresivnosti. Njemu za seks nije potrebna ljubav. Dovoljan mu je već i sam nagon da oslobodi napetosti i ostvari olakšanje. Zahvaljujući svojoj umjetnoj muškoj strani, i žena se može dovesti u slično stanje. To će im omogućiti da ugode jedan drugome. Ali to neće biti ljubav.
Oni se ne seksaju jedno s drugim, već s vlastitim prošlim iskustvima, budućim očekivanjima ili obrascima. A kada se umore jedno od drugoga, seksualno oslobađanje im sve više sliči na provalu bijesa. To je stoga što plitki seks i digitalni orgazam tijekom ljubavnog čina stvaraju vrlo malu količinu ljubavi za ženu i muškarca – nedovoljnu da ovaj svijet bude lijep.
Ovdje se govori o jednom prevladavajućem trendu, a nikako o svima. Naravno da postoje brojni parovi, ili barem njihovi trenuci, koji se ne uklapaju u ovu sliku. Postojali su i postojat će mnogi muškarci i žene koji itekako znaju što je ljubav. I upravo zahvaljujući njima, još uvijek postoji vjera u ljubav. Štoviše, upravo zahvaljujući njima svijet se i dalje okreće.
Ovaj tekst je za one čiji životi ne produciraju dovoljno ljubavi jer su zaboravili kako se to čini. Pa kako se vodi ljubav?
Muškarac i žena trebaju prići jedno drugome bez uzbuđenja, iščekivanja, pretpostavki. Kako? Brisanjem starih emocionalnih programa koji se manifestiraju kao neprestano iracionalno uzbuđenje opasno za okolinu. Njihova se neuravnoteženost balansira strpljivim čekanjem i dopuštanjem pristupa tek kad bi opuštenošću, povjerenjem i smirenošću iskazali da su u stvarnosti.
„Penis u erekciji izvan vagine djeluje prijeteći. I jest. Jer je njegovo uzbuđenje iracionalno. Stoga potencijalno opasno za srce žene. U njemu divljaju programi emocionalne prošlosti i fantazirane budućnosti. I zato mu ne smije biti dopušten ulazak u vaginu sve dok se ne opusti i time da znak da je u realitetu. Ona istinska erekcija događa se samo u vagni.“ objašnjava Barry Long.
Tijela koja se spajaju trebaju biti stvarna. U punom smislu trebamo biti ono što jesmo. Biti prisutni i svjesni svega što se događa. U takvom stanju treba ljubav voditi što češće i što duže. I neprestano priopćavati ono što nam dolazi kroz osjete. U toj je fazi kontraproduktivno koristiti ljubavnu frazeologiju, podizati zaostale emocije ili ubacivati bilo što zapaljivo. Ništa! Samo mi.
Za početak budimo prazni! Hladni. Nevješti. Dosadni. Kao kod liječnika. Samo spojimo tijela i pratimo događanja. Slijedimo viša znanja tijela. Rasterećena od matriks laži, tijela se brzo sjete istine. Tijela znaju ljubav. I mogu nas odvesti gdje nikada nismo bili. Ako volimo tako očišćeni – iz nule – onda našoj ljubavi neće biti kraja.
Najgore što možeš učiniti u pokušaju spašavanja svog ljubavnog života su članci s naslovom „Kako poboljšati seksualni život?“ ili porno filmovi. Slijedeći njihove upute još se brže krećeš u pravcu suprotnom od ljubavi. Ti i takvi filmovi su dio šire priče o „filmskom terorizmu“ koji je proizašao iz druidskih znanja o moći slika utjelovljenih kroz čarobni štapić zvučnog imena Hollywood.
Mašta je stvaralačka sila u nama. Boginje je koriste za premještanje energije s mentalne na fizičku razinu uz pomoć emocija. Mašta stvara svjetove. Ali nije poželjna u vođenju ljubavi. Jer u trenutku kada mašta započne svoje erotsko oslikavanje, na mjesto ljubavi stupa jeftini seks, odnosno, antiseks. I upravo na takav način često filmovi zloupotrebljava našu maštu. Ali i drugi oblici umjetnosti.
Govorim o tzv. modernoj i konceptualnoj umjetnosti koju nitko ne razumije, osim par snobovskih čudaka. Mi, ostali, koji pri pogledu na ta (ne)djela osjećamo samo jezu i gađenje, smo preprimitivni da bi skužili kakav je to art, dok nam neka bjelosvetska faca ne objasni da su sotonski prizori i simboli najviša umjetnost i duševni „healing“. Mrš!
Predmatriks umjetnost pokazuje prizore ljepote, radosti i života. Matriks umjetnost prikazuje bol, patnju i smrt. Ona ne unosi u ljudsku dušu lijepe slike. Ona unosi beznađe. („Svaki otpor je uzaludan.“) Između ritualiziranih patoloških stanja zvanih konceptualna umjetnost i crnomagijskih misa – nema razlike! Umjetnost je kada doživiš nešto od čega se osjećaš bolje, a ne gore.
E sad, kakve veze ima vođenje ljubavi s umjetnošću, matriksom, iluminatima i boljim životom? Direktne! Jednom, kada se sjetimo kako se tijelima stvara ljubav – sjetit ćemo se tko smo, što možemo i što nam je činiti. Stvari će nam se same reći. Tako je to izvorno i bilo zamišljeno. Bog te nije zamislio kao babu. Zamislio te kao boginju. Svaka misao manja od te nije božja.
I zato su babuške stvar prošlosti. Strah je stvar prošlosti. Zatvaranje očiju pred činjenicom trgovine djecom i ljudskih farmi je prošlost. Tajne službe, lažne mesije, stvarni diktatori, nimalo svet Hollywood, bolesna modna industrija, Spielberg, Bill Gates, Frojd, Soroš, Rockefeller, Rothschild, Windsor, Clinton, Bush, Obama… svi su oni prošlost. Stari um!
Budućnost je naš čovjek, Mega Balkanac – TESLA! Budućnost je njegova energetsko vibracijsko frekvencijska paradigma, slobodna energija i vrhunska tehnologija kojoj nije potrebna ekologija. Budućnost je produhovljena znanost, obiteljski uzgoj organske hrane, prijateljstvo sa životinjama, zaštita i očuvanje vrsta, slobodne škole, sigurna djeca te divinski umjetnici i ljubavnici.
Ta budućnost započinje dubokom isprikom Majci Zemlji.
Oprosti
Hvala
Volim te
Zemljo moja ♥