Ključan utjecaj na način disanja ima odgoj. Kada si bila dijete, bila si odgajana. Ali kao odrasla osoba – odgajaš. Koga? Vlastiti um! Zašto? Zato što svaka misao stvara drugačiji dah, a njegova forma stvara sebi slične forme životnih iskustava. Neskladno disanje = neskladna, rušilačka iskustva. Skladno disanje = mir, ispravne reakcije, dobri izbori, jasnoća, stvaralačka iskustva.
Forme disanja se razlikuju kao i pahulje snijega – svaka je drugačija! I kada bi ih mogli fotografirati, onda bi vidjeli mandale. I baš kao i snimke smrznute vode Masaru Emota, tako i disajna mandala ima to uređeniju strukturu što je uzvišenija misao koja ju je stvorila.
Što je disanje skladnije, mandala je uređenija, a energija koju provodi kvalitetnija. Kada se disanjem svaka stanica tvoga tijela napuni životnom energijom, tada se aktivira i tvoje energetsko-informacijsko polje. Zablista! To je jezgra. Ona te hrani. Daje ti život. Štiti te kao jaje. Zakrivljuje prostor i vrijeme oko tebe. Tako postaješ centar svoga svijeta, a zahvaljujući gravitaciji – i njegov atraktor!
Da si postala atraktor znaš po time što se tvoj život intenzivira. S jedne strane privlačiš sinkronicitete, sretne okolnosti, smjernice, jata sitnih želja… a s druge materijalizaciju svojih briga, uspavanih strahova, potisnute boli, disfunkcionalnih obrazaca. Drugim riječima, aktiviranjem jezgre privlačiš sve – i ono dobro i ono loše.
Međutim, sve one vibracijske krhotine koje ti poput oštrih projektila dolijeću iz tvoje prošlosti, nisu tu da te izrešetaju i smlave. Dapače, privučene su silom čija je funkcija da ih transformira. Sila je tvoja životna energija, a transformator misao. Ili preciznije – namjera.
Na primjer, možda te neka rana povreda naučila da će te iskoristiti ljudi koji su ti trebali pomoći. Tada se tvoje disanje zgrčilo. Disanje po modelu žrtve ti je kasnije tu matičnu traumu nadogradilo grozdom onih koji su ti brutalno naplaćivali svoju prisutnost.
S obzirom da si društvo ljudi skupo plaćala, zavoljela si svoju samoću. Iako si je možda ušuškala toplom dekicom nikad primijenjene duhovnosti, ispod nje si podgrijavala gorčinu i zamjeranje. U pokušaju da im ključanje kontroliraš pozitivnom psihologijom, možda si ih samo potisnula dublje u tijelo, odakle teže eruptirati kao bolest.
Ako te uslijed ispravnog disanja i aktiviranja jezgre strefi još jedan predator koji te iskoristi više nego itko – to je vibracijska krhotina. Ako si u „moodu“ babuške, onda ćeš ga opsovati. Ali ćeš tada i opet napravila rastur u disajnoj mandali. Razvaliti joj „krvotok“. Uništiti silu. Ono što je trebala biti prilika, opet je postala prijetnja.
Ali ako tu krhotinu blagosloviš ljubavlju – situacija se mijenja. Iako je blagoslivljaš u formi predatora, on nije cilj blagoslova nego njegovo sredstvo. Predator je raketa uz pomoć kojeg sila iscjeljenja upakirana u blagoslov najbrže i najpreciznije putuje do otkrhnutog dijela tvoje duše, čineći usput dobra djela.
Situacija može zahtjevati da predatora zaustaviš vanjskim sredstvima. U tom slučaju učini to samurajski: britko napadni ne bi li se obranila, ali pritom ne zatvaraj dah mislima gnjeva. Neka ti dah ostane otvoren, a duh slobodan. Blagoslov daj samurajskom samilošću.
Sila koju nosi u sebi ispunjava vibracijsku krhotinu energijom, inteligencijom, redom… jednom riječju – svjetlom! A to je jedina supstanca koja ima sposobnost ponovo povezati otkinuti dio tvoje duše sa cjelinom tvoje blistave biti. Tako sebi vračaš ono što ti pripada. „Voleći svoje neprijatelje“ sebi vračaš sebe. Tako je činio Isus. A tako čine i boginje…
😉