Lipanj 2021.
Konačno upoznah Igora i doživjeh njegovu novu zemlju uživo.
Igor Raman Drandić iz Bala u Istri već dugi niz godina inspirira svijet svojim eko-art samoodrživom stilom življenja (bez režija), povezanošću s prirodom i entuzijazmom.
Ima tako nekih knjiga koje me umire, vrate u centar, u srce. Pokazalo se da je „Putovanje do Nove Zemlje“ jedna od tih. Ona zrači jednostavnošću i toplinom.
To je knjiga koja mi je prišla nježno, prijateljski, a onda me povela do Sardinije, Tibeta, Meksika, Indije, Sahare, Amazone, Havaja… i vratila do Bala i Val de Sorbo, istarskog zaljeva čiju sam ljepotu i sama imala prilike iskusiti.
Kada Igor priča o svojim pustolovinama to je kao da sjediš uz logorsku vatru i slušaš putnika vrača pripovjedača koji ti govori o čudima svijeta izvan tvoje „doline suza“. Jer Igor je zadivljen svijetom i nezaustavljiv u tome da se stopi sa svim iskustvima koje mu božje tvorevine na Zemlji nude.
„Moji me roditelji nisu razumjeli jer sam se rodio sa snovima i potencijalima kakve oni nikada prije nisu susreli.“ Ali djed, on ga je razumio. Zadnje riječi koje mu je uputio bile su: „Ti si jedini u obitelji koji u sebi nosiš vatru.“
I baš ta vatra vodala ga je po svijetu i donosila mu susrete kakve drugi ne dožive ni u deset života. „Dopustio sam sebi iskusiti sve što želim“ kaže Igor. A ja tome dajem svoj naklon. Jer za takvo dopuštenje potrebna je hrabrost.
Doduše, hrabrost imaju svi.
Ali je tek rijetki koriste…
