Godinama sam patila od napuhnutosti. Bilo je dovoljno da natašte popijem čašu vode pa da moj stomak iskoči k’o lubenica. Nakon svakog obroka slijedio je umor, pospanost i bezvoljnost…
Pokušala sam s raznim stilovima prehrane. Većina je bila dobra na početku, a negativne aspekte aktualnog stila pripisivala bih svojoj nedosljednosti. Stoga bih s još većom disciplinom činila još više onoga što mi škodi. To je za posljedicu imalo dugoročno pogoršanje moga stanja…
Onda sam otkrila svijet mikrobioma i naputke po kojima mogu prepoznati koju hranu moji mikrobi vole. Do odgovora sam dolazila pitanjima: kako se osjećam pola sata nakon jela? Da li imam više energije ili manje? Težinu ili lakoću? Kakva mi je probava nakon uzimanja određene hrane? Jesam li entuzijastična ili bezvoljna? Vedra ili u magli?
Usprkos negodovanju i protestiranju mojih žudnji i uvjetovanja, moji su mikro-proleteri rekli povijesno „NE!“ šećeru, glutenu, konzervansima, bojilima, zaslađivačima, emulgatorima i ostalim otrovima. Usprotivili su se kapitalističkoj eksploataciji istjeravši iz kuhinje „hranu“ koja na sebi ima barkod. Bojkotiraju rad u noćnoj (trećoj) smjeni, zahtijevaju osmosatno radno vrijeme te praznike slobodne od prejedanja.
Objavili su manifest kojim su zatražili raznovrsnu hranu u što prirodnijem i čišćem, po mogućnosti divljem obliku, s pojačanim udjelom dobrih masnoća. Doduše, u toj je hrani još uvijek puno pesticida, herbicida, antibiotika i tko zna čega još, ali moji mikrobići su puno zadovoljniji i energičniji.
Ne pristaju na krute koncepte prehrane već traže stalnu budnost, osjetljivost i spremnost za promjene. Novi dan – nova prehrana! Natjerali su me da zaobilazim pekare i tako me riješili masnih naslaga na trbuhu, tzv. „uhljeba“. Umjesto stomaka u obliku lopte, nagradili su me stomakom oblika daske. Hvala im…
Što je, zapravo, „mikrobiom“ koji se zadnjih godina tako često spominje u kontekstu zdravlja?
Riječ je o nevidljivom svijetu mikroba koji nas pokriva od glave do pete. To je, zapravo, ekosistem bakterija, virusa i gljivica, odnosno, sindikat visoko kvalificiranih radnika i stručnjaka koji krajnje pobožno rade na mom fizičkom zdravlju, psihološkom stanju, mentalnim funkcijama, hormonskoj ravnoteži, imunitetu i ponašanju.
Moderna medicina počela je mnoge bolesti liječiti ispravnom ishranom mikrobioma. „Ispravna“ znači „personalizirana“ jer je svaki mikrobiom jedinstven k’o otisak prsta, a tako i njegov povratak u balans. Drugim riječima, nije lijek ona hrana koju vole tvoja prevarena osjetila, nego hrana koju trebaju tvoji mikrobići. A oni su svojeglavi!
Fućka im se za prehrambeni marketing i popularne kultove zdrave prehrane. Oni su ti koji posve samoupravno odlučuju kada je tijelo spremno za sofisticiraniju prehranu s više svjetla. A do tada duhovni koncepti ne smiju ugnjetavati tjelesne potrebe. Ukupna težina ljudskog mikrobioma dostiže i do tri kilograma, a njegova raznolikost je mjera zdravlja.
Nakon par mjeseci prehrane u službi mikrobioma primijetila sam, međutim, da se počelo događati još nešto…
Kako je moja je svijest bila zaokupljena tim mikro „poletarcima“, „pionirima“ i „proleterima“ iz nevidljivog svijeta, njihovom inteligencijom i posvećenošću mojoj dobrobiti u borbi protiv „vanjskih neprijatelja“ i „domaćih izdajnika“, tako sam počela primjećivati sličnu pojavu i u životnim okolnostima. „Proleteri“ i „profiteri“ bili su posvuda…
Na primjer… Dogodi se neka problematična situacija, zapreka, drama, prijetnja ili problem. Ako se emocionalno ne uključujem u nju, onda mogu razabrati da se situacija ponaša kao fronta na kojoj se sukobljavaju „radnici“ i „izrabljivači“. O pobjedniku odlučuje moja reakcija. Ona je „hrana“ za jedne ili druge…
Ako u kriznoj situaciji nahranim svoje osjećaje mislima poput: „uhh!“, „wtf!“, „jbg!“ i slično – kako to već radi svaka prava babuška – onda negativnom reakcijom osnažujem negativce ovog igrokaza. „Rješavajući“ problem negativnim osjećajem, upravo sam sebe „nagradila“ novim problemima, samo s još više truda, stresa, komplikacija, mučnina…
Kad god bih vanjski uspjeh platila unutarnjim neuspjehom, (ako pod neuspjehom podrazumijevam negativna unutarnja stanja) moj je emocionalno-mentalni sustav bio u stanju sve veće napregnutosti, tromosti i napuhnutosti. Stoga sam mu odlučila promijeniti „ishranu“…
Dakle, kada se dogodi neka „situacijska upala“, natjeram sebe da svoje osjećaje nahranim posve iracionalnim reakcijama poput: „ha-ha!“, „hi-hi!, „ho-ho!“ i slično – kako to već radi svaka prava boginja… Rezultati su bili zanimljivi. Dok je „A joj!“ reakcijska prehrana zadržavala i razmnožavala okupatore, „Ahaha!“ reakcija ih je tamanila!
Što se događa!?
Kao odgovor mi je došlo svjedočenje Mathiasa De Stefana koji objašnjava kako nekim teškim situacijama vladaju entiteti toliko niskih vibracija da njima i najusiljeniji „ha-ha“ izaziva infarkt. Dakle, čak i lažni smijeh pretvara neke dramske situacije u prah i pepeo. Međutim, nutritivne i kalorijske vrijednosti smijeha tu ne staju…
Sjećam se davne priče antropologa Tonya Samare koji je proučavao amazonska plemena… Jednom je prilikom plovio rijekom u čamcu s još tri pripadnika plemena. Jedan od njih je ustao i glavom lupio o košnicu smrtonosnih pčela. Samo jedan ujed je mogao biti koban, a on je zadobio mnoge. Međutim, umjesto da se uspaniče, njegovi su se rođaci razvalili od smijeha. Što je on više jaukao, oni su se više smijali… Antropolog je bio zapanjen pa ih je pitao: „Zašto ste se smijali dok je vaš rođak mogao umrijeti?“ Oni su mu odgovorili: „Da se mi nismo smijali, on bi umro…“
Drevna plemena znaju što i boginje – mi nismo objekti naših situacija, mi smo njihovi subjekti…
Iako je pojam tjelesnog mikrobioma nov, u naš je um brzo i lako ušla svijest o našoj simbiozi s mnogim partijskim ćelijama mikro bića čijom zaslugom naše tijelo živi i djeluje. Isto tako brzo učimo kako da što bolje nahranimo „dobre dečke“ i izgladnimo „loše“ koji stalno vrebaju iz zagađenog okoliša.
Stoga vjerujem da će znanost kad-tad otkriti da mikrobiom ne završava s površinom kože, da ne postoji oštra granica između nas i svega drugog, već da se taj inteligentan život širi i dodiruje našu obitelj, dom, domovinu i sve okolnosti, kroz neke možda još sitnije, vibrantne forme. Jer kako bi drugačije sve funkcioniralo u svojoj povezanosti ako ne kroz mrežu života koja se milijunima godina odupire kaosu unoseći red, sklad i evoluciju u postojanje?
Stoga je osnovno pitanje našeg fizičkog, duhovnog i planetarnog zdravlja: koga hranimo „u“ i „oko“ sebe? Loše ili dobre dečke? Okupatore ili proletere? Bolest ili zdravlje? Patnju ili sreću? Osjećaji će ti reći, a potom i formirati jasne misli i ispravne reakcije. U međuvremenu ne bi bila greška poslušati onu staru narodnu: „Udri brigu na veselje!“
U to ime…
HA-HA!