Pronaći spremačicu za sezonu ravno je jack potu. Ali pojavila se Mara, vrijedna i poštena žena, mučne povijesti obiteljskog zlostavljanja. Svaki joj je prihod bio i više nego dobrodošao… Sramežljivo je zatražila skroman iznos, i to u trenutku kada je satnica već debelo premašivala dva, pa i tri puta toliko… Njezinu čestitost i marljivost nagradila sam duplo većim honorarom od traženog. No, umjesto da ju razveseli, nju je uzrujao…
Došla je tri puta, a onda me obavijestila da više ne može raditi za mene jer misli da njezino pospremanje nije na razini onoga što bih trebala dobiti za novac koji joj dajem… Razuvjeriti se nije dala… Napustila me… i nastavila čistiti za one koji su je plaćali u pola manje, pa čak i za one koji su se pravili potpuno blesavi kada su je trebali platiti…
I tako… Svatko ima svoj kapacitet primanja. Ako mu daš ispod toga – nije dobro. Ako mu daš iznad toga – i opet nije dobro. Jer za njega je to toliki teret da mu je trpljenje nestašice pravo olakšanje…
Izgleda da na kraju svatko dobije koliko misli da vrijedi… Kako u novcu… tako i u ljubavi…
A kako nastaje osjećaj vrijednosti?
Osjećaj vlastite vrijednosti je sasvim konkretna supstanca. To je drugi naziv za najljubavniju energiju na svijetu. Riječ je o energiji koju majka počinje ulijevati u nas prvih minuta, dana, mjesec, godina dolaska na ovaj svijet. Kvaliteta i količina ovog čarobnog „temeljca“ odredit će našu kasniju cjelokupnu sudbinu.
Puni tank stvorit će u osobi mentalitet blagostanja, a prazan tank mentalitet sirotinje. Ona će se uvijek i u svemu, ili pokorno ubijati za mrvice, ili cipelariti za njih… Prazan tank stvara žrtve i nasilnike, odnosno… mimoze i narcise te nesretne životne priče…
No, da bi mama bila izdašan provodnik majčinske energije, ona se mora osjećati dobro. A to je zadatak tate… I što sad ako tata nije valjano obavio svoj zadatak, a ti si odavno postala odrasla osoba?
Ako si žena, i još s k tome radila na sebi, vjerojatno si puno postigla na oplemenjivanju svoje osobnosti. No, nisi mogla sama rascvjetati čitav buket svojih ženskih struja. Kao što nisi sama mogla ni zatrudnjeti. Ne možemo sve same! Zato smo i stvoreni u paru…
Ipak, koliko god voljela svog muškarca i bila mu željna predati tu čudesnu esenciju ženstvenosti koju proizvodiš na dnu stomaka, nećeš to moći učiniti ako on nije dorastao samome sebi. Ostat ćeš zaključana…
Kako muškarac doraste sebi? Nije to znanost. Jednostavno je da jednostavnije ne može…
Ma koliko god bio ljut na vlastiti majku (jer mu nije ulila „temeljac“), muškarac se treba ponašati prema ženi onako kako se njegov otac trebao ponašati prema njegovoj majci… Često je to upravo suprotno od onoga kako se ponašao njegov otac… i njegov otac… i njegov otac… Nadrastajući ponašanje svojih praočeva, muškarac dorasta sebi… I na obiteljskoj vremenskoj liniji prekida tisućljetno zatiranje cjelovite ženstvenosti… Bude li dosljedan u tome, doživjet će buđenje boginje… I napit će se boginje kako se nikada nije napio majke…
Živjeli!