Pod utjecajem mirne pažnje, ova se vilica nekako čudno smekšala pa si je mogao savijati kao da je od plastelina… Činili smo to iz zezancije na tečaju „geller efekta“ jednom davno… Poslije smo se još malo zafrkavali pa smo na dlanu ruke naklijavali sjeme – u roku od deset minuta! Živi smijeh… Jer ushićivala nas je činjenica da… PAŽNJA je SILA i LIJEK!
U 13. stoljeću je provedena studija kojom se htjelo vidjeti kojim bi jezikom progovorile bebe prepuštene same sebi? Postoji li neki arhaični jezik? U tu je svrhu uzeto petnaestak siročadi… Nakon nekog vremena, sve bebe su umrle…
Pretjerano zabrinute majke ulažu silnu pažnju u negativan ishod. A onda ispadne da su njihova djeca stalno u nekoj nevolji. Ali nije do djece…
S druge strane, zaljubljena žena u mogućnosti je rascvjetati život muškarca u kojeg je zaljubljena, a da on čak ni ne zna da je netko zaljubljen u njega. I obratno, naravno…
Winston Churchill i njegova žena Klementina hodali su gradom, kad je ona u jednom trenutku primijetila smetlara i krenula pričati s njime. Razgovor je potrajao dok je Churchill strpljivo čekao. Kad je Klementina napokon došla, upitao ju je: “Pa dobro, što si toliko dugo pričala sa smetlarom?“. Ona se nasmiješila i odgovorila kako je prije mnogo godina on bio jako zaljubljen u nju. Churchill se glasno nasmijao rekavši: “Znači, danas si mogla biti žena smetlara da si se udala za njega?“ Na to mu je Klementina odgovorila: “Da sam se udala za njega, on bi danas bio premijer.“
Pažnja uvijek „radi“. Stoga je silno važno da budemo njezini dobri menadžeri. To znači da je stavljamo samo na ono što želimo da se u našem životu uvećava. Čak i kada moramo činiti ono što nam se ne sviđa, na primjer bavljenje računima i ubitačnom papirologijom, još uvijek možemo pažnju staviti na divotu vlastitog daha…
Kada se usmjerimo na nešto, mi svoju bogom danu suštinu stavljamo u tu stvar. I to je jedno od najmoćniji iscjeliteljskih čini – ali pod uvjetom da to činimo BEZ namjere na nešto promijenimo ili popravimo. Vibracija pažnje iscjeljujuća je sama po sebi. Štoviše, sama blizina majstora prisutnosti stvara alkemijski proces koji uvećava ono što zaista jesi.
Izvor pažnje obično doživljavamo negdje u glavi pa je, u svrhu integracije, spuštamo u tijelo na stanje i organe. Međutim, pažnju uma možemo usmjeriti i na isti taj um. Tada pažnja ima sposobnost promijeniti način na koji funkcionira um, preokrenuti način razmišljanja, pa čak i harmonizirati problematična mentalna stanja. Pritom je važno ne ometati proces nastojanjima da djelujemo mislima. Važna je samo mirna, usmjerena prisutnost. Bivanje i činjenje su u kontri…
U cijeloj ovoj priči problem je u tome što se cijeli sustav i svi njegovi mediji iz petnih žila bore za našu pažnju. Ona je postala najdragocjenija valuta. Posljedica toga je mrvljenje pažnje. Posve smo osiromašeni u sposobnosti da budemo prisutni sa sobom i drugim ljudima, a posebice s neugodnim iskustvima čije iscjeljenje treba najviše naše pažnje.
Srećom, jačanje pažnje je poput vježbanja mišića. U početku je možda možemo zadržavati par sekundi, no onda sve duže i duže. A kada ona jednom dostigne zrelost, u mogućnosti smo primijetiti i razumjeti korijenske uroke problema i načine njihova rješenja. A to je gesta istinske ljubavi…