Otkrivam moderni stoicizam kao pandan puta boginje. Riječ je o filozofiji samousavršavanja čiji je umni pristup bliži muškoj publici. Ona nudi mnoge, zanimljive tehnike za dostizanje snage i vrline, a jedna od njih je „sidrenje“…
To je tehnika kojom vanjske događaje povezujemo sa željenom unutarnjom reakcijom. Npr. odlučili ste da ćete više slušati, a manje pričati. Tada odaberete predmet i date mu tu namjeru; ogrlicu, sat, svejedno. Svaki puta kada ga pogledate, on vas podsjeti na ciljano ponašanje. Na taj način u svom umu sadite sjemenke vrlina. Važno je samo odabrati pravo “sidro” . To je neka vrijednost koja duboko odjekuje u vama i donosi mir…
Razlika između „puta boginje“ i „puta stoika“ je u tome što stoici svoju namjeru drže na površnom, svjesnom dijela uma i provode je samodisciplinom dok je ne usade duboko u sebe… S druge strane, boginje željeno ponašanje pronalaze roneći po dubokim, nesvjesnim predjelima sebstva te se spajaju s njezinim energijama i iznose na površinu…
Drugim riječima, muški je put izvana prema unutra, a ženski iznutra prema van… Ali to je OK. Na taj su način njih dvoje krenuli u susret jedno drugome… i negdje se moraju sresti…