Kad osjetim da mi se baterije prazne, odlazim u moju najdražu energetsku punionicu – park Maksimir. I uvijek se čudim, kako je divno da je u centru nemirnoga grada toliko veliki prostor zelenoga mira. Što bi Zagreb bez Maksimira…
Nedavno sam satima uživala u jednom takvom maksimirskom „punjenju“. Bilo je lijepo i hladno te sam poželjela juhu. Stoga nazvah prijateljicu da je pozovem u neki restorančić. No, ona me preduhitri: „Ajd’ dođi kod mene na juhu!“… Kada sam došla, tamo me dočeka još jedna naša prijateljica. S vrata im viknem: „Cure, neću dugo, moram do trgovine prije zatvaranja, trebam crni ruksak!“ Na to druga prijateljica odgovori: „Našla sam doma jedan crni ruksak i pomislila da je baš u tvom stilu pa sam ti ga donijela!“… „Ali ja trebam ruksak koji se pretvara u torbu“ nadopunih… „Ovaj ti se pretvara u torbu…“
Obožavam sinkronizme! Kad god se pojave, znam da je moja baterija puna. Naime, čovjek je kao posuda ispunjena životnom energijom. Priroda ove energije je magnetizam. Što je čovjek više magnetiziran kretanjem te energije, to je usklađeniji s darovima života. Kada smo puni životne energije, to život brže, lakše i efikasnije radi za nas…
Zapravo, život uvijek radi za nas. Samo se uslijed manjka energije naše zračenje prigušuje pa nemamo električnih zraka na kojima stiže dostava….
Svatko prilikom rođenja dobije izvjesnu količinu energije. Međutim, koža nije granica. Energija neprestano struji između nas i našega svijeta. To znači da se energija može ulijevati u nas ili izlijevati. Ova dinamika ovisi o pažnji. “Kamo pažnja – tamo energija.” Kada je pažnja na vanjskom svijetu, energija se smanjuje, a magnetizam slabi. Kada je pažnja na unutarnjem svijetu, tvoja se energija uvećava, a magnetizam jača… Ovo je najlakše objasniti na odnosu žene i muškarca…
Na primjer: privlači te muškarac. Stalno misliš i govoriš o njemu, pratiš ga na mrežama, svoje vrijeme prilagođavaš njegovim zahtjevima, emocionalno investiraš u njega, daješ mu svoju snagu kroz podršku… Kroz ovakve mehanizme ponašanja, tvoja se životna energija odlijeva u njega. No, što mu više energije daješ, tvoj magnetizam slabi, a muškarac postaje sve ravnodušniji prema tebi…
Nakon što gubitak tvoje energije prijeđe „kritičnu crtu“, ostatak tvoje energije počinje mijenja kvalitetu – počinje „obolijevati“. I to „kvarenje“ energije ne odražava se samo na vaš odnos, nego i na druga područja života (zdravlje, financije, itd…). Znači da energija mijenja polaritet – iz stanja privlačnosti prelazi u stanje odbojnosti, odnosno toksičnosti…
Tvoj energetski izljev, muškarac nesvjesno počinje doživljavati kao poplavu, odnosno prijetnju. Kako bi se obranio od razorne energetske bujice, prisiljen je prema tebi dizati nasip. U partnerskom životu je to trenutak kada te muškarac počinje kažnjavati emocionalno okrutnim ponašanjem, ignoriranjem ili potpunim udaljavanjem. Ako tada zaključiš: „ljubav je bol“ – u krivu si…
Ovo nije emocionalna bol – ovo je energetska kriza! Ona zahtjeva trenutačno zatvaranje energetskih tokova prema njemu. To znači prestanak svih misli, riječi, djela kojima energiju prelijevaš na njega! Pomažeš mu tako što zaustavljaš energetski val koji ga davi, a sebi tako što izlaziš iz njegove orbite i opet uspostavljaš kontrolu nad svojim životom…
Ne radi se o tome da prestaješ voljeti njega – već da počinješ voljeti sebe! Jer kada se u životu pojavi opsesivna privlačnost prema nekom, to često nije vjesnik ljubavi, već simptom nedostatka ljubavi prema sebi. Pojava vanjskog energetskog primatelja, alarm je za reviziju unutarnje energetskog davatelja. Kada te netko neurotično privlači – to je poziv da privučeš sebe sebi…
Kako k sebi? Podizanjem energije! Čime? Pažnjom! Prije toga, gasi mobitel! Potom makni pažnju s njega i usmjeri je na – tijelo! TIJELO JE UVIJEK PRVI KORAK KA PODIZANJU ENERGIJE… Spavaj dovoljno, diši dublje, napravi detoks, vježbaj… Kroz procese prisutnosti aktiviraj svjesnost nad svojim osjetima i osjećajima… Usmjeri se prema aktivnostima u kojima leži tvoja najveća strast i blaženstvo… Druži se s onima s kojima se osjećaš priznato i opušteno… I ono najvažnije – suoči se s prazninom u sebi!
PRAZNINOM!? Čovjek je dualno biće: sastoji se od energetske punine i praznine… Svaka opsesija u životu čovjeka, emocionalna glad, požuda, pohlepa, psihološka navezanost ili bio koji oblik ovisnosti – znakovi su bijega od praznine. Jer ona je zastrašujući bezdan. Crna rupa tvog unutarnjeg svemira. Žderač životne energije. Proizvođač kaosa. Entropija…
Kako nastaje praznina? Začeta je davno, kada je tvoj opstanak ovisio o količini i kvaliteti energije koju su roditelji ulijevali u tvoj spremnik. Svaki izostanak njihove prisutnosti, brige, pažnje, radosti i mira, povećavao je tvoju prazninu. S obzirom da praznina boli, kasnije, tijekom odrastanja, pronalaziš načine kako da ju zaobilaziš – ali ne i da ju ispuniš. Poput malog djeteta koje treba mamu i tatu, ti danas i dalje čekaš da ti netko drugi ispuni tu prazninu. Ali to se nikada ne događa…
Kako se ispunjava praznina? Umiranjem! Kapituliraj pred tišinom i samoćom. I pusti da te pojedu. Poput osuđenika na smrt, odustani od svih svojih očekivanja, nada i snova. Gledaj kako umire tvoja budućnost zajedno s prošlošću. Postaješ NITKO u SAD koje je NIŠTA. U stanju bez otpora, predaješ se neizbježnosti ništavila. Sve je samo mrak… To je ono što se naziva „tamna noć duše“…
Ali nakon noći dolazi dan… Najprije osjetiš tanahno olakšanje… a potom i da si nekako nahranjenija, nezahtjevnija, mirnija… Dobivaš taman toliko energije da poželiš nešto promijeniti… Možda konačno očistiš inbox ili ukloniš neku robu iz ormara koju već godinama ne nosiš… Novostečeno rasterećenje te ozari i podsjeti koliko su nepotrebne stvari potrošači tvoje energije… Tada smjelije kreneš bacati iz stana sve što ti više ne služi ili ne voliš… I kako kontejner postaje teži, tako ti postaješ lakša… Na novom valu energije izlaziš iz kuće i nemilosrdno iznosiš davno zaboravljene stvari iz garaže, šupe, vrta… auta… ureda… itd…
Tvoja energija, koja je godinama bila zarobljena u gomili stvari, vraća se tebi. Sad ti je osjećaj osvježenja i entuzijazma sasvim opipljiv… Možda primjećuješ neko povećanje prihoda ili poboljšanje odnosa… Ponovo ti govore da dobro izgledaš… Tvoj magnetizam je obnovljen… Pojavljuje se zanimljiv netko…
Međutim, sav ovaj ritam boljih i gorih perioda u životu si i prije prolazila. Tvoja energija je dostigla razinu koju poznaješ kao dobrobit. Ali može li više od toga, izvan zone poznatog? Može – ako se okreneš prema stvarima čije si sagledavanje cijelo vrijeme izbjegavala. Velike primici dolaze preko velikih otpuštanja…
Sada, kada si stvari zamijenila energijom i svoj dom pretvorila u inkubator – što je s ljudima koji ulaze u tvoj prostor? Da li kroz druženja s njima dobivaš ili gubiš energiju? Da li je vaša energetska razmjena reciprocitetna? Da li te neki od njih iskorištavaju, ignoriraju ili isključuju? Sve to stvara osjećaj sumnje u vlastitu vrijednost i narušava samopouzdanje. No, to nije poraz – to je alat samospoznaje. Ako se za trenutak udaljiš od svih, distanca će ti omogućiti da stvari vidiš jasnije. Tada posegni za obrnutom psihologijom…
Zatvori vrata svoga doma! Ne daj olako pristup svom životu! Tvoje vrijeme, tvoja energija i tvoj život pripadaju tebi. Svi drugi moraju zaslužiti tvoju minutažu. Možda će tvoje odmicanje neke uvrijediti, ali će ih svejedno zaintrigirati. Psihičke sile iz nesvjesnog više vrednuju misterioznost od transparentnosti. Čim povučeš svoju energiju, vraća se poštovanje prema njoj. Jednostavno, ljudi više cijene ono što im je nedostupno. Ne radi se o osveti ili aroganciji, već zbrinjavanju vlastitih energetskih tokova i poštivanju zakona reciprociteta. Koliko energije netko može primiti vidiš po tome koliko može dati.
Kada prestaneš žeđati za pažnjom, kada se prestaneš truditi da budeš primijećena, kada prestaneš prihvaćati mrvice, kada prestaneš tražiti potvrdu svojih vrijednosti, kada se prestaneš opravdavati i objašnjavati, kada prestaneš tražiti odobrenja za svoje snove i planove, kada prestaneš juriti ili čekati na nekoga, kada prestaneš strahovati od napuštanja, kada odustaneš od očekivanja… tada prestaješ masakrirati svoju energiju i omogućavati drugima da se uključuju u nju i preusmjeravaju je kamo oni žele – daleko od tebe… Ovaj PRESTANAK započinje kao odluka, a nastavlja se kao svakodnevni izbor…
To što si zatvorila vrata svoga doma, ne znači da ne možeš otvoriti pokoji prozor. Jer ti nisi hladna i bezosjećajna. Dapače, topla si i dobrodušna. Ali baš zato preispitaj svoje shvaćanje empatije. Jer biti empata ne znači biti septička jama. Ova te spoznaja može ohrabriti da na sebe navučeš emocionalni oklop. Jer sve dok postoje oni koji dižu i spuštaju tvoja raspoloženja, sve dok obavijesti s mobitela diktiraju tvoje raspiloženje, znači da drugi imaju kontrolu nad tvojom energijom. A to je infantilno. Energetska zrelost zahtijeva da napišeš deklaraciju energetske nezavisnosti i prikačiš je na svoje hladno samopouzdanje. Budi cool! I dok joj novim ponašanjem prilagođavaš svoj energetski promet, primijeti kako se svijet oko tebe preoblikuje… Zašto se to događa?
Podizanjem energije iznad razine prosječnog konformiste, čovjek počinje zračiti onim misterioznim nečim što ljudi nazivaju – karizma! Ljudi s karizmom su izuzetno rijetki i iznimno privlačni, inspirativni i utjecajni. Neodoljivi! Ali na način koji je teško definirati. To je kombinacija nutarnje struje, samopouzdanja, autentičnosti i sposobnosti povezivanja s drugima.
Karizmatična osoba ostavlja snažan dojam. Njezin glas, geste i govor tijela prenose uvjerenja i strasti. Energija im je usklađena sa svrhom i podiže vibraciju prostora u kojem se nalazi. Njezina prisutnost nadilazi običnu komunikacije i ulazi u područje osjećaja i energije. Ljudi se u blizini karizmatika osjećaju uzdignuto. Karizma je energetska razina s koje odnosi više nisu potreba, već izbor. Karizmatična osoba nije nečija opcija, već nagrada…
Na putu prema karizmi si kada rasteš u razumijevanju da svijet izvan sebe ne možeš kontrolirati. Ali možeš i trebaš kontrolirati svoju energiju. Moć si dobila onoga trenutka kada si se sprijateljila sa svojom prazninom. Shvatila si da ona nije pakao u tebi, već naprotiv, tvoje utočište. Jezgro! U njemu se nalaze otkinuti dijelovi tvoje osobnosti, odgovori na tvoja pitanja, osjećaj samovrijednosti, samopoštovanja i samoispunjenja koji ti omogućavaju da ostaneš uspravna i sabrana kada te sve oko tebe hoće slomiti. Ona je ono čemu daješ prioritet u svim odnosima i činjenjima. Ona je svetinja usred svetogrđa svakodnevnice…
I još nešto… Praznina nije samo izvor tvoga mira – ona je tvoj osobni… maksimir…