Irena je inteligentna žena i sjajna glazbenica. K tome posjeduje rijedak oblik praktične mudrosti. Stoga, kada nekome treba ljubavni ili poslovni savjet – pita se Irena. Ona je lider koji je mnoge izveo iz zaglavljenosti, pa čak i doveo do uspjeha… mnoge – ali ne i sebe!
Jer kada Irena napusti savjetničku poziciju s klupe i istrči na teren, u njoj kao da se uključi neki gumb za antilogiku i ona napravi sve suprotno od onoga što bi savjetovala drugima, odnosno, kako nalaže situacija i zdrav razum. Ljudi iz okruženja čupaju se za kose zbog njezinih neshvatljivih poteza. „Pa koji je vrag toj ženi!? Dobro pitanje…
U njoj se nastanio zloduh koji joj neprestano šapće: „Nisi vrijedna uspjeha“. Taj je unutarnji neprijatelj sabotira u nastojanjima da dođe na razine koje njezine kvalitete, sposobnosti i talenti zaslužuju. Njegova nevidljivost daje mu grotesknu prednost zbog koje se čini kao da Irena samoj sebi podmeće nogu i zadaje knock out, čineći namjerne greške…
Pojam „namjerne pogreške“ se u psihologiji odnosi na odluku da napraviš nešto pogrešno, neprikladno ili protiv vlastitih interesa, unatoč tomu što znaš da možeš postupiti drugačije.
Ljudski um nije uvijek racionalni stroj. Ljudi ponekad donose užasne odluke zbog traumatskih razloga. To je oblik samosabotaže koji proizlazi iz nesklada između svjesnih želja i nesvjesnih uvjerenja. Ako imaš loše mišljenje o sebi, nesvjesno biraš odluke koje potvrđuju to uvjerenje. Namjerne pogreške su izraz potisnutih osjećaja krivnje i bijesa…
Ako si kao dijete osjetila bijes prema nečijoj nepravdi, a nisi ga mogla izraziti, možeš u odrasloj dobi namjernim greškama izražavati energiju toga bijesa. No, kako je ta energija zaglavljena, udarš na samu sebe…
Ili… Ako osjećaš krivnju zbog prošlih postupaka, ili je uvaljivanje krivnje bila odgojna praksa koja se provodila nad tobom, onda donosiš odluke kojima se kažnjavaš kako bi „platila“ za ono što smatraš pogrešnim…
Kako zaustaviti namjerne pogreške? Kažu da je putem psihoterapije moguće preusmjeriti energiju prema konstruktivnijim i zdravijim odlukama… Vjerujem u to… Ipak… Ako umireš od žeđi, ne treba ti terapija – treba ti voda…
U Irenu se zaljubio Neven – muškarac koji zna voljeti. No, „zahvaljujući“ unutarnjem neprijatelju i njegovoj taktici namjernih pogrešaka, Irena ga je, naravno, odbila. Ali, uz mali poguranac prijateljica (zapravo, malo veći 
), Irena je ipak ušla u vezu s Nevenom…
), Irena je ipak ušla u vezu s Nevenom…Neven joj je svakom svojom mišlju, riječju i djelom davao do znanja da je ona za njega boginja – ono najvrjednije na svijetu. I tako dan po dan… Svojom dosljednošću i posvećenošću, uspio je u Ireni probuditi osjećaj povjerenja pa se počela opuštati…
U njihovim nježnim i intimnim razgovorima, Irena se počela otvarati i prisjećati naizgled bezazlenih detalja djetinjstva. U jednom takvom razgovoru sjetila se kako je pod strogim odgojem svoje bake često slušala nalog: PRSTE K SEBI! Iz straha da ne dobije vrućom šibom po prstima, prestala je pružati ruke prema svemu što je željela i trebala…
Baka ju je uspješno naučila da primanje boli. A ona je u to čitav život nesvjesno vjerovala – sve dok Neven nije stavio njezine ruke među svoje, te ih mazio i ljubio sve dok iz njih nije istjerao grč i oslobodio je stegnutih šaka.
Kada je, bez straha od boli, svoje ruke konačno pružila prema onome što želi, prema njima su se sjurili zadovoljstvo, sreća i uspjeh. Irena je naučila prigrliti ono što joj život pruža.
Jer… All you need is love… tataratataaaa… 