Svaka žena je boginja. No, jedini način da spozna sebe je kroz iskustvo onoga što nije. Stoga je sofia života stvorila babuške. I dok je boginja prirodno biće zemaljskog raja, babuška je umjetna osoba sustava. Sastavljena je od slojeva boli i straha. Ona je ljuštura odvojena od izvora. Babuška je isključenost božanske ženstvenosti. A to je isključivanje došlo kao povijesna nužnost.
Prije više tisuća godina, narušena je ravnoteže muške i ženske energije. Zavladala je mačistička struja, i u svom razornom disbalansu, buknula kao sirova agresija. Muškarac je stao uništavati sve oko sebe. I da mu nije dat seksualni nagon, vjerojatno bi potamanio i žene. No, zahvaljujući tom instinktu, ipak ih nije zatro. „Samo“ ih je silovao. Fizički. Emocionalno. Duhovno. Povijest žena je povijest brutalnih zlostavljanja, pobačaja, spaljivanja, bolesti, svjedočenja klanju sinova i kćeri. To je deset tisuća godina mučnine uslijed pomračenog uma i patološkog zla.
Da bi žena preživjela u takvom svijetu, ona je morala isključiti svoju božansku ženstvenost. Unakaziti svoju ljepotu. Poništiti svjetlost. Žena je zanijekala sebe, postavši svoja suprotnost. Baba. Ali sad… Nešto se događa…
Dolazi neka nova svijest. Novi osjećaji. Boje. Koje iscjeljenju. Ženstvenost se ponovno uključuje. Boginja se budi. Povezuje se s prostranstvom ljubavi. Duboka ženstvenost doziva duboku muževnost.
Svi nam osjećaji, vizije i poruke govore da, nakon tisuća godina mraka, na Zemlju ponovno dolazi svjetlo. Ljubav…
Ti ju donosiš! Zato budi ponosna na sebe.
Prihvati se.
Voli.
Zapleši…