Do prije samo 150 godina bilo je registrirano 7 bolesti i 12 lijekova. Danas imamo 10.000 bolesti i 500.000 patentiranih lijekova. Dakle stvarno je „medicina uspjela naći bolest za skoro svaki svoj lijek“.
Zahvaljujući tom trendu, svijet nikada nije bio bolesniji. Ako život voljenog bića pokušaš spasiti besplatnim božjim lijekom koji raste iz zemlje, možeš, ili biti ismijan, ili uhapšena. Ista, pa i gora sudbina će te snaći ako se drzneš svoje dijete braniti od cjepiva. Jer svoju profitnu snagu matriks crpi na bolesti i neznanju. I zato je zaveo diktaturu medicine. Ali zahvaljujući izmišljotini, prije zvanoj „hladni rat“, a sada „opasnost od terorizma“, uspio je s nje skrenuti pažnju i učiniti je nevidljivom.
Oružje ove diktature su farmaceutski proizvodi. Ne možeš kupiti „lijek“ bez „nus pojave“. A što je to? To je kao da ti kažem: „Ispalit ću metak u tebe. Ako te pritom slučajno ubijem, to je samo nus-pojava.“ „Nus-pojave“ ne postoje. Postoje samo „pojave“. Sve ostalo je marketing. Čisto tijelo prepoznaje laž. Svaka joj stanica pruža otpor. Jer je inteligentna. Od svjetla kojeg sadrži. A kojeg je dobila posredstvom kozmičkog dizajna zvanog voće i povrće. „Hrana je lijek – lijek je hrana.“ Tako je bilo i tako je ostalo.
Oslobađanjem inteligencije sunca iz prirodne hrane, boginja dolazi do zapisa znanja i zdravlja. Na engleskom se ta hrana naziva „raw“, a dolazi od „Ra“ egipatskog Boga Sunca. Ali kada babuška postupi protuprirodno pa tu hranu ubije s previše topline, dobiva „war“. Oslobađa energiju napetosti, konflikta, kaosa. I eto ti svijeta antirazuma! Pregrijana hrana stvara vruću glavu – onu koja previše misli. I život se zakomplicira. A boginja je jednostavna u svemu što čini.
Stoga, ako ti je život postao konfuzan, uzmi si šator, odi negdje u prirodu i smiri se. Vidi kako se može živjeti i bez tolikih obaveza i ograničenja. Ali ako ne iskoristiš lijepo vrijeme za bijeg iz matriksa, onda budi iskrena prema sebi i priznaj da je to tvoj izbor. I prestani se žaliti na ono što odabireš. Glupo je. Obrasci starih emocija ne mogu proizvesti nove doživljaje. Šetnja prirodom je klistir za emocije. Pokret hodanja ventilira i hladi um. Kada ljudi sjede pred televizorom, oni trunu. Kada se kreću prirodom, i energija se kreće. A pokrenuta energija prirode dezinficira od svega, pa i od diktature gluposti.
(Hvala Don Tolman!)