Bez obzira da li je žena u životu imala jednog ili sto i jednog muškarca, njezin seksualni život prolazi kroz određene razvojne faze.
U seksualnoj fazi „vesele djeve“, žena traži partnera koji je sposoban nadoknaditi joj one komponente ljubavi koje su joj propustili dati roditelji. Tada joj je partner uglavnom zamjena za taticu. Najbolji prijatelj. Dobar i drag zaštitnik. Ovaj odnos je nježan, pun planova i ljubavi. Gotovo rođački. Međutim, baš u njegovoj djetinjoj bliskosti i zaigranosti krije se opasnost da zaglavi u aseksualnosti. A to znači, ili mrtav brak, ili korijensku revitalizaciju naboja – uronom u dublju ženstvenost.
Ukoliko u tome uspije, žena ulazi u drugu fazu svog seksualnog života. U njoj sebe iskušava kao „ženku“. Njezine su potrebe sada instinktivne. Neobuzdane. Goni je pohota. Ona hoće mužjaka. Testosteron intravenozno. Sve što je u njoj bilo pitomo i pristojno, sada se oslobađa kao besramno i divlje. Ta energija ima moć preobraziti je iz ženke u mater. Međutim, ukoliko poklekne pred grandioznošću te transformacije, opet može zapasti u aseksualnost. A to i opet znači, ili mrtav brak, ili novo i jače pobuđivanje polarnosti – uronom u još dublju ženstvenost.
Zasvrdla li još dublje prema izvornoj ženstvenosti, ulazi u treću fazu svog seksualnog života – fazu boginje. Ona u sebi objedinjuje i uravnotežuje sve suprotstavljene ženske energije: nježnost i strast, ženku i mater, sveticu i bludnicu, animalno i božansko, nebo i zemlju, vodu i vatru. To je ono što o sebi otkrivamo – sad.