Samonametnuta neosjetljivost čini da se ponašaš kao da ti nije stalo kada ti je stalo. Neosjetljivost je posljedica straha od ranjivosti koja te tjera da dižeš zidove oko srca. To može izgledati kao brzo rješenje za izbjegavanje boli. Ali to je opasna strategija. Jer u tom nastojanju da se zaštitiš od svijeta prekidaš veze s vlastitim emocijama – sa sobom! Alternativa je u emocionalnoj suverenosti…
Neosjetljivost je izbjegavanje emocija, a neovisnost je vladanje njima i svjesno oblikovanje svojih reakcija. Kada ste emocionalno neovisni, i dalje vam je stalo, i dalje ste sposobni voljeti i povezivati se, ali to činite tako da se ne izgubite u tom procesu…
Podižući zidove, izoliramo se od sposobnosti osjećanja i udaljavamo od svoje ljudskosti. I zato neosjetljivost nije rješenje. Ona je blokada. Sprečava rast i razvoj. Ono što se čini kao samozaštita, zapravo je duševni zatvor….
Umjesto da podižemo zidove, u mogućnosti smo skidati kalcificirane naslage s naše skladne, prelijepe autentičnosti. Na taj način i druge oslobađamo da se izraze. Brinemo o drugima brinući se o sebo…
(Stoička filozofija)