Medicinski sustav nas uvjerava da je ljudski životni vijek produžen. No, ono što vidim oko sebe nije produžen život, već produženo umiranje. Pritom jedno nutricionističko istraživanje pokazuje da je 90% odlazaka liječniku zbog bolesti čiji je uzrok pogrešna prehrana. To izgleda nekako ovako…
Babuška doživi nešto što je emocionalno pohara. Možda čak i ne doživi. Možda je samo nesvjesnim odgojnim kanalima naslijedila traume svojih roditelja. I to ne zna ni prepoznati, a kamo li otpustiti. Jer nema, ni vremena, niti interesa za samo-edukaciju. Uostalom, cijelo je čovječanstvo traumatizirano pa je to kao normalno. A duša boli…
Duševna bol gotovo je uvijek uzrok uspostavljanja nekog ovisničkog modela. Ovisnost se može vezati za seks, rad, dramu, kontrolu, pušenje ili alkohol. No, najčešće na anti-hranu. Anti-ishrana ne hrani čovjeka nego ga jede. I to je najmasovniji oblik autodestrukcije…
Sada duševna bol postaje fizička. Jer uzimati anti-hranu isto je što i zabijati se glavom u zid. Bum! Onda babuška ode liječniku po tablete protiv bolova. Trgovac lijekovima zvan liječnik, uvjetovan farmaceutskim simpozijem na Baliju s punim pansionom za cijelu obitelj, obavezan je, u tom i tom periodu, prodati toliko i toliko, tih i tih tableta. Onda babuška to i popije. Ali dobije i tzv. nus-pojave. Nus-pojava je marketinška uljepšanica za štetu koju svaki lijek nanosi. Tada se babuška opet i opet zaleti glavom u zid. Bum! Bum! Onda ode kod liječnika po jače tablete i još neke nove koje bi trebale riješiti posljedice onih prvih. Ali nove doze i mix lijekova izazivaju još više nus-pojava pa babuška opet… bum, bum, bum… glavom u zid. Onda dobije kemoterapiju. Pa bum, bum, bum, bum, bum, bum…
Dokle? Do smrti!
Ljudi će radije umrijeti nego se osloboditi ovisnosti o toksičnoj hrani i suočiti sa sobom. Jer ljudi se tolike boje onoga što skladište unutar sebe da su stalno van sebe… Boginja prihvaća sebe. Pa jede živo. Svježe. Čisto. Sezonsko. Organsko. Samoniklo. Jede s guštom. Svjesno. U miru. I diše… dišeee…
Život u boli je navika. Život u zdravlju je navika. Jer život je jednostavan. Kada poznaješ i poštuješ njegove zakonitosti. Koje su tu da rade za tebe.
Jer život te voli… Babuško!