Spiralni ples mi se dogodio prije dvadeset godina. No, ovo se moje kozmožensko buđenje vremenom samo još više cvjetanjem otkrivalo, dobivalo na vrijednosti, važnosti, smislu. I odredilo mi putanju. Svrhu. A ona je htjela premostiti jaz između stvarnog i željenog, muškog i ženskog, tjelesnog i duhovnog.
Najsnažnije poticaje za buđenje ženstvenosti dobivala sam upravo od muških autora. Međutim, one najdublje uvide sam počela dobivati postavljajući pitanja te prepuštajući osjećajima i tjelesnim osjetima da ožive maštu. U njoj bi svemirska igračica plesala odgovore koji su mi niz prste klizili na tipkovnicu. Na ekranu sam ih iščitavala čudom razrogačenih očiju. Pričali su priču boginje. Njezine su mi struje stale razotkrivale golu istinu o meni samoj.
Nije mi nikad problem pisati. Ali mi je problem zaustaviti pisanje. Uvid obično dobijem prije iskustva. Pišem o stvarima koje meni trebaju, o znanjima koje tek trebam dokazati, usvojiti i postati. Zato je to put. I svaki korak na tom putu mijenja, i mene, i moju stvarnost. Na momente je to ushit do neizdrživosti. Woooow! Jer stvar je u tome daaaa… Istina iscjeljuje. Put djeluje!
I zato ga hoću dijeliti s vama – vama koji želite uživati u tome što jeste, koji želite otkrivati svijet žene, odabirete voljeti, svjetliti i spremni ste zaplesati jednu avanturu.
Čarobnu.
Ljubavnu…