Što je kuhinja?
Za babušku je kuhinja mazohizam; za boginju hedonizam. Za babušku su kuhari teroristi, za boginju artisti. Za babušku je restoran tortura; za boginju avantura.
Babuška i boginja mogu jesti isto, a da njihova tijela reagiraju različito. To je stoga što u metabolizmu neki drugi faktori određuju ishod. Pokušaj uspostavljanja nasilne kontrole nad jelom, traumatiziranje uskratom, zakidanje vrstom – to je teži način regulacije težine. Često štetan. Postoji lakši način – uskladi se s boginjom u sebi.
Ponajprije, ako imaš višak kilograma, to znači da si izgladnjela. Babuška jede puno hrane s malo hranjivog; boginja jede malo hrane s puno hranjivog. Ali ne moraš o hranjivosti pretraživati po knjigama. Ionako su sve pogrešne. Jer vide samo nepovezane djeliće jedne složene veličanstvenosti. Ali inteligencija tijela zna kako da gurmanski, ili bilo koji drugi doživljaj, na najbolji način pretvori u snagu i ljepotu.
Tijelo zna o hrani više nego sve knjige svijeta. Tijelo razumije sadržaje hrane i zna sve o njihovoj preobrazbi u životnu energiju. Tijelo zna što, kad i koliko jesti. Tijelo zna kako biti fit u svijetu prejedanja i opijanja. Ali tijelo sve to zna samo kada je duh poravnat sa skladnom verzijom sebe. Kada je otvoren i protočan. Evo primjera…
Počastiš se jastogom. Ne pamtiš kada si kušala nešto tako fino, slasno, slatko, mmmmm… Jedeš ga prstima, cuclaš, mljackaš, uživaš bar do pupka. Nenadjedivo! No, što je taj isti jastog sutradan? Govnodaprostiš. Tjera te na wc. No, ti stišćeš guzu i stenješ kroz zube: „Ne daaaaaaam… nećeš van… previše sam radila da bih te zaradila… ostaješ unutra!“.
Pusti! Što je bilo – bilo je! I najljepše imanje, sutra je $ranje.
Ako ti je umro rođak, nećeš ga za uspomenu držati u vitrini. Sve prošlo je toksično, bez obzira je li bilo lijepo ili nije. A kada je debljina u pitanju, tu se ne radi o hrani. Ona je posljedica. Radi se o emocijama. Radi se o zatvorenosti za cijeli proces njihova prihvaćanja, doživljavanja i otpuštanja.
Babuška nije debela zato što skladišti hranu, već emocije. Povijest. Nju u struku šire naslage starih podataka. Povrede vrište iz bokova. Ali ona celulitom stvara zvučnu izolaciju. Salom štiti svoje žive rane. Konzervira svoju bol. I tako je održava na životu. Pusti! Otpuštanje boli ne može biti gore od njezina zadržavanja.
Bye, bye bol… Bye, Bye kile…
Boginja ne jede s krivnjom u pokušaju bijega od sebe. Boginja jede s veseljem. Jede sa strašću i slašću. A tako i živi.
To je umijeće. Treniraj ga…
Uživaj…