Noa se baš zalijepio za Suzi. Iako je u godinu dana imao samo tri prilike porazgovarati s njom, ne prestaje misliti na nju. „Pa zašto joj, pobogu, jednostavno ne priđeš, kad je već toliko želiš!?“, pitanje je koje frustrira, a na koje Noa filozofski odgovara: „Da je svemir htio da budemo zajedno, našao bi načina da nas spoji. Osim toga, da bi bio sretan, čovjek se mora osloboditi želja…“
BULLSHIT!!! Koji svemir!? Čovječe, ti si svemir koji nije sretan bez ostvarenih snova…
Svi se možemo složiti oko toga da je svemir beskrajan. Sastoji se od galaksija, zvijezda, planeta, ljudi, organa, stanica, kvanta i toliko toga nepoznatog. Sila koja sve to spaja i drži na okupu je ljubav. A Onaj Koji Je Sve To Stvorio (a netko je morao!), uključujući i nas, nije to mogao učiniti, a da Sebe ne ugradi u Tebe. Mi smo to obilje i ta ljubav. No, da bi shvatili ljubav i obilje, potrebna nam je neljubav i oskudica. A tome služi ljudsko iskustvo u fizičkome svijetu…
Fizički svijet je dimenzija ograničenja. Ne zato da nas usreći ili unesreći – već da nas osvijesti. Put ka svjesnosti je put ostvarenja želja. Započinje odustajanjem od osjećaja da nismo vrijedni nečega, da nešto nedostaje ili je nemoguće. Ako postoji želja, postoji i dimenzija u kojoj je ona ostvarena. Ostvarenje nije posljedica želje. Upravo obratno! Želja je posljedica stvarnosti koja u sebi sadrži komadić tebe koji te doziva k sebi. Ostvarenje želje je putovanje k cjelovitosti.
Usklađivanje sa željom je usklađivanje s istinom tvog bića. Riječ je, zapravo, o usklađivanju sa željom koja stoji iza želje. Na primjer… Onaj koji stalno želi nove stvari je onaj kome nedostaje osjećaj obilja – on se usklađuje s osjećajem obilja, a ne stvari; onaj koji stalno želi nove ljubavnike/ce je onaj kome nedostaje osjećaj ljubavi i s njim se usklađuje; onaj koji stalno treba nove lijekove je onaj kojem nedostaje osjećaj zdravlja i dobrobiti… Želja ukazuje gdje nisi cjelovit.
Želja je signal da su ljubav, zdravlje i obilje u potrazi za tobom. Dozivaju te iz vibracijskih prostora u koje vodi nacrt tvoga rasta. Zato su želje svetinje, sviđale se one tebi ili ne. Međutim, postojeća arhitektura uma nije u mogućnosti dovesti te do prostora ostvarene želje. Potrebno ju je adaptirati, otopiti stare zidove sebe-sumnje i neuronske hodnike koji su te uvijek vodili u propale veze i stvoriti nove. Ono što ih odmrzava je tišina, a ono što stvara nove je mašta.
Tišina je najaktivnija sila u svemiru. Riječi oduzimaju moć tišini, kao što uklanjanje poklopca smanjuje pritisak u loncu i onemogućuje vodi da zakuha. Tišina stvara vakum koji usisava željeno. To je tišina do koje dolaziš prodirući kroz vremenske slojeve tijela, uma i duha sve do svoje bezvremenske suštine. Tamo stanuje „ja“ koje je sama iskra božanskog. Ono je toliko potpuno da tamo molitva djeluje kao bogohuljenje pa žudnja ustupa mjesto zahvalnosti.
S tog „mjesta“ upotrijebi maštu. Ne običnu, nego čarobnu. Obična mašta je zgubidanska fantazija uma koji se uvijek oslanja na prošla, ograničavajuća iskustva, nesigurnost, nevjericu, samoprezir – staro „ja“. Čarobna mašta je kreacijska tvar mirne svijesti boga/boginje, napravljena od iste supstance kao i stvarnost. Uz pomoć čarobne mašte aktiviraš jednu od energija koja je nedostajala tvojoj cjelovitosti i vibracijski se poravnavaš s osjećajem ostvarene želje.
Ključno je u željeno stanje ući bez truda. Samo se pustiš! Truditi se ostvariti želju ima isti efekt kao i uložiti napor da zaspeš. Niš’ od spavanja! To je ujedno i objašnjenje zašto u životu ne dobivamo ono za čim najviše čeznemo – previše je truda u energiji čežnje. Truda se oslobađaš beba stavom da si zbrinuta, sigurna, vrijedna, da svega ima dovoljno i da je sve moguće. Jer tako i jest! Ostvarenje želja je, zapravo, proces dehipnoze od svih nametnutih ograničenja.
Na ovaj način NE mijenjaš vanjski svijet, već tvoje iskustvo njega – a to mijenja sve… I Noa je krenuo mijenjati svoj nesvjesne otpore koje je imao u vezi svoje želje prema Suzi. Stekao je više samopouzdanja i mira. Rezultat je mogao biti, ili da ga Suzi više ne zanima, ili da ga privuče neka druga žena. No, u njegovom slučaju ispalo je tako da je upravo privukao ljubav same Suzi. Unutarnji rad mu je pomogao da spustiti zidove svoje tvrđave i napraviti prvi korak…
Iako mnogi ljudi doživljavaju upornost nekih želja kao njihov čisti sadizam, želje nisu tu da nas izmuče, nego pokažu put koji vodi izvan ograničenja logike. To znači: ne pitaj kako, nego se samo pusti; ne trudi se, nego uživaj; i ne čekaj da te svemir spoji sa Suzi nego joj pošalji poruku, ili još bolje, samo joj se pojavi na vratima s ružom i osmjehom… Svemir nije tamo negdje gore. On je tu, u tvojoj tišini, mašti i hrabrosti da povjeruješ u nemoguće. I nije logičan, ali je romantičan… 