Div je bog svoje stvarnosti. Njegova muževnost zadržava punu svjesnost u svim okolnostima. Dnevne mu odgovornosti ne istiskuju ostvarenje životne svrhe. Njegov poziv ima prioritet. To od njega zahtijeva slobodna, obilna i prodiruća seksualna energija. Div je sila od čovjeka-stvaratelja. Tako svijet ide naprijed.
Dolaskom matriksa, svijet je podjarmljen. Div je postao rob. Matriks je zarobio svijet tako što je stavio u lance seksualnu energiju i zakucao je na stup srama. Kako? Kroz religije svijeta, matriks je seks premetnuo u grijeh. Seks je postao toliko kompromitiran da je dobio značenje svoje suprotnosti – antiseksa.
Gotovo da nema čovjeka koji u vezi seksa ne osjeća neki oblik krivnje, frustracije ili barem zbunjenosti. A kako bi bilo da se riječ „seks“ zamijeni pojmom „životna sila“, recimo? Da li bi i onda bilo nekog krzmanja oko namjere da slobodno provodiš, ojačavaš i uvećavaš svoju životnu silu kroz tijelo koje uživa u voljenju?
Kada je seksualna, odnosno životna sila zarobljena, ljudi se osjećaju slabima, nekompetentnima, nemoćnima. Kao takvi, ne vjeruju sebi. Kako vjerovati nekome koga nema!? Poništavanjem životne sile, naime, poništen je i sam čovjek. A kada čovjek nema sebe, onda se klanja novcu, medijima, vladama.
Seksualno ubijeni ljudi se daju podčinit, programirat, zombirat. Oni pristaju kupovati što im ne treba. Pristaju jesti što im škodi. Pristaju vjerovati antirazumu. Pristaju na odnose kroz mobitele. Pristaju rintati za tuđu korist. Sudjelovati u trci do nigdje. Pristaju umrijeti u tuđim ratovima. Dati život za ne-život.
Patuljci i papci pristaju. Gnomi i gnjusi također. Ali ne i divovi! Oni su prihvatili rizik i odmetnuli se od sustava. Neki su dospjeli na vrh, neki na dno, ali žive po svom. U odnosu na roba u finom odijelu, div možda djeluje neadekvatan. Prezira i divljenja vrijedan. A zasigurno nepripitomljen. Divlji.
Div se u matriksu doima kao divljak zato što je okružen poslušnom i servilnom, a zapravo kastriranom pristojnošću. Divlji muškarac je izvan normi. Kao divlja rijeka. Ne da se krstit. A to provocira. Razvaljuje! Kao divlja zvjer. Zrači intenzivno. Kao divlji cvijet. I voli stvarno. Kao matriksom netaknuti divinski Netko.
Divljak je div koji – čak ni unutar svih hipnotizirajućih poniženja i povlastica matriksa – nije zaboravio da njegova sloboda nema cijenu, da njegov um nije kanta za tuđe misli, da njegova svrha nije za licitaciju, da njegova strast nije za kročenje… Divljak je div koji nije zaboravio kako se voli diva zvana boginja…