Tko su bili prvi ljubavnici balkanskog rajskog vrta? Jer netko je morao biti prvi! Ne, ne, to nisu bili Mujo i Fata. Oni su posljedica kasnije, crnohumorne sudbine Balkana.
Slavenska mitologija sadrži predaju o tome kako je vrhovni Bog Svarog podijelio sebe na dvoje, muško i žensko. Prvi ljudski par bijahu divovi – Div i Divka. Kako je prvi par vodio ljubav? Na koji se način utjelovljavao lanac njihovih potomaka na čijem smo kraju mi? Uz pomoć Berrya Longa, mita i mašte, zamišljam da je to bilo nekako ovako…
Div i Divka imali su skladna i snažna tijela okružena veličanstvenom svjetlošću. Zračila im je iz pleksusa. Svjetlost Divke je bila nešto dublje zlatne boje nego u Diva. Izgledali su se kao dva blistava, uzvišena, prelijepa Sunca. Divka je bila čista ljubav, vedar i vodeno podatan pol ženske ljubavi na Zemlji. Div je bio aktivan pol muškog principa. Svojim autoritetom je bio odgovoran za održavanje svjetla između njih. Jer njihova je zlatna svjetlost odražavala jačinu i čistoću ljubavi. Uz pomoć te svjetlosti su komunicirali cjelovito, bez obzira na udaljenost. Svjetlost im je omogućavala neprekidan i nepomućen dodir u miru i tišini.
Kada bi se svjetlost jednog od njih trebala ponovo napuniti energijom, Div i Divka bi vodili ljubav. Spajanjem svojih prekrasnih tijela stvarali se najugodniji osjećaj kojeg ljudsko tijelo može doživjeti. Ali stapanje njihova svjetla izazivalo je ekstazu kakvu mogu doživjeti samo ljudi koji su svjesni božanskog u sebi. Tako bi on obnavljao njezinu divinsku ženstvenost, a ona njegovu divinsku muževnost. Divinska energija, koja se pri tom stvarala, bila je toliko jaka da je nakon čina ljubavi njihova svjetlost blještala nevjerojatnim sjajem. To samorasvjetljavajuće isijavanje duha ljubavi bilo je iskaz njihove božanske esencije na Zemlji.
Kako da se mi sjetimo svog božanskog porijekla i umijeća?
Srećom, živi glas o Divu i Divki zadržao se do današnjih dani, rasut po zabitima Balkana. O njima se govori pod raznim imenima. Kazivači kazuju da je život na zemlji stvoren po planu Visokih Predaka ili Velikih Roditelja. Njihove nam poruke dolaze kroz snove, a zapisi kroz – pjesme!
Izvorne pjesme nam prenose misao stvaratelja. One govore o pra-prostoru, pra-tami i pra-svjetlu. One zapisuju povijest na način na koji ih um ne može memorirati. Prenose nam namjere naših predaka o sretnoj budućnosti – našoj sadašnjosti! Kroz pjesme teče i vibracijsko znanje, odnosno „know-how“ o tome kako ostvariti tu sreću. Stoga je pjesma neprocjenjivo bogatstvo – i nešto najdublje što postoji u čovjeku, i njegova najuzvišenija misaona smjernica.
Izvorna divinska glazbena matrica stvara naš lik, način razmišljanja, svjetonazor. Ona utječe na razvoj moždanih ćelija, rad srca, krvotoka i energetski protok. Pjesma prenosi prvotni zvuk koji prolazi kroz tijelo i liječi dušu. U dobro ozvučenom tijelu nema mjesta ni za jednu drugu silu osim svjetla.
Oko nas su mnoga dobra. Ali ih duša, zbog briga preživljavanja, nije u stanju primijetiti i primiti. U tom je smislu pjesma iscjeljujuća. Ona najbrže stiže do vitalnog sloja, podiže frekvenciju, širi nas, harmonizira i čini prijemčivima za blagoslove koji lepršaj naokolo k’o pahuljice.
Na skrovitim mjestima od Alpa do Crnog mora, izvorne pjesme pamte i prenose Čuvari Pjesama. Njihovi se lokaliteti nalaze „bogu iza nogu“ – ali bogu korporativnih religija. Ta mjesta još uvijek, na neku foru, promiču matriksu „ispod radara“. Čini se da ih štiti loš glas o zaostalosti, a posebice prezir „bečke škole“ prema svemu što ima veze s Balkanom.
Mnoge od tih pjesama govore o Suncu kao vrhovnome prosvjetitelju. Već tisućama godina je prva jutarnja molitva tajanstvenih Staraca Balkana upućena upravu Suncu. Među njima ima i vidjelaca koji, promatrajući Sunce, znaju što će se dogoditi. Jer Sunce svašta zna i osjeća. Ali nikada ljutnju. Ono jednako obasjava i dobre i zle. Time nam poručuje da i mi budemo blistavi i plemeniti kao Sunce. Kao što su to bili Div i Divka.
No, Div i Divka nekako su nestali iz svakodnevice ovih krajeva. Ostali su tek u rijetkim mitovima. Međutim, „divka“ je preživjela kao naziv za omiljeni balkanski napitak. Stoljećima su ga Slaveni pili svako jutro. A onda je, prije par desetljeća, snažna propaganda nametnula kavu kao nešto jako fino i fensi. Divka je otišla u privremeni zaborav gdje strpljivo čeka da se vrati vrijeme kada se ljudi neće tako pomodno nalijevati instant otrovima u prahu, nego će ispijati čisto zdravlje iz svog vrta. Naime, divka se spravlja od korijena cikorije, ima okus sličan kavi, ali ne sadrži kofein. Štoviše, izuzetno je zdrav napitak i lijek za mnoge bolesti. Inače, jedan od mnogih naziva cikorije je i „sunčevo cvijeće“.
Sunčeva djeca, odnosno, vedski Slaveni su vjerovali u Sveto Trojstvo, Troboga ili Triglava. Najniži od njih je bio crveni bog, Vid Bog, srednji je bio plavi Perun Bog, a najviši Svarog s bijelom bradom. Njihove su boje postale motivi narodnih nošnji mnogih naroda ovih prostora (crveni i plavi vez na bijeloj podlozi). Kao i zastava. No, matriks im je pobrčkao boje i tako poništio sveto zračenje.
Stoga danas Srbija ima upravo obrnuto poredane boje zastave (crveno, plavo, bijelo), a Hrvatska pomiješane (crven, bijeli, plavi). Jedino Slovenija – država na balkonu Balkana – ima izvorno poredane boje: bijelo, plavo, crveno. K tome još i grb Triglava! Možda planine, a možda i Boga. I slučajno ili ne, ali baš je na područje Slovenije starovjerstvo relativno dobro očuvano.
Misao naših predkršćanskih predaka očuvana je zahvaljujući pjesmama koje u sebi nose pra-zvuk. On pobuđuje duh. Sjetiš se tko si, od koga potječeš i „što to bješe ljubav“? Kada se sjetiš svog izvora, pred tobom se otvara budućnost. Takva pjesma daje čovjeku znamenje.
“Snaga stvoritelja u izvornoj pjesmi dana je matematički precizno u vibaracijskom obliku. Stoga se pjesma ne smije mijenjati. Ne smije se modernizirati, stilizirati ili uljepšavati. I najmanja promjena isključuje izvorni köd i pjesmu čini nedjelotvornom. Izvorna glazbena matrica jednog naroda mora ostati nepromijenjena.“ – govori nam Svetlana Stević, čuvarica drevnih srpskih pjesama.
„Uništenjem zvučne matrice – uništava se memorija nekog naroda. Od posljedica vibracijskog terorizma čitavi narodi padaju u ropstvo i san bez i jednog metka. Bezdušni zvuk brojnih modernih glazbenih pravaca iniciran je iz jednog centra, sa svrhom da satre izvorne matrice raznih naroda.“
Glazbeni trendovi postaju sve površniji, umjetni i vulgarni. Upravo se na Balkanu pod nazivima „folk“ promiče nešto što više i nije glazba, nego zvučno zagađenje i ekološki problem. Ili, kako je to dobro rekao kolumnist Miljenko Jergović „muzika je postala najlonska vrećica“.
Balkanske glazbene matrice se uništavaju. A kada se sruši zvučna matrica nekog naroda, čovjek ostaje bez vremenskog kontinuuma. Zadesi ga beznađe. Ostaje otuđen i sam u hladnom svijetu. To je kao da život proživiš bez zagrljaja.
A izvorna nacionalna matrica u sebi nema ničeg odljuđenog, a još manje neprijateljskog. Naprotiv, ta pjesma štiti one koji se nađu na teritoriju te matrice. Ona je dobronamjerna prema ljudima kroz koje prolaze neke druge pjesme i gostoljubiva prema onima koji možda ne znaju svoje porijeklo.
Ako neka narodna pjesme u sebi nosi misao nasilja, pobuđuje mržnju i poziva na rat, onda ona nema nikakve veze s Izvorom. Izvorna pjesma je ljubav – kao ona između Diva i Divke. Ali njezina ljepota nije namijenjena samo tom narodu, nego cijelom čovječanstvu. Istinitost pjesme razumiju svi, bez obzira na jezik. Jer vibracija izvora je ista za sve – oplemenjuje bez granica!
I zato svaka boginja zna barem jednu pjesmu svog rodnog kraja. To je pjesma koju su te naučili roditelji. Ona predstavlja golemu vrijednost. Zavičaj je ono što nosiš u srcu. U pjesmi tvoga zavičaja je sve ono što te odražava. Ona je tvoj glazbeni nacrt. Taj zvuk prolazi kroz cijelo tijelo, širi tvoju zlatnu svjetlost i daje ti ključ sklada s divinskim.
I zato, ujutro kada se probudiš, najprije pogledom potraži Sunce, ili barem njegovu dnevnu svjetlost, a onda mu zapjevaj svoju pjesmu. To je isto ono Sunce u koje su gledali i prvi ljubavnici. Kroz svjetlost i pjesmu, Div i Diva će ti predati sjećanje na izvor, ljubav i tebe.
.