Što je moć?
Moć je stvaranje. Moć je sposobnost zamisliti sebe, a onda to i postati. I to je ono božansko u čovjeku. To je boginja u ženi.
Međutim, osim moći stvaranja, Bog je dao čovjeku još jednu moć, a koje se sam odrekao. O čemu je riječ? O moći rastvaranja!
Zašto je čovjek dobio dvije moći? Zašto je u našem svijetu čak i moć dualna?
Svaka je žena, u svom neznanju, stvorila stvari koje joj se ne sviđaju i koje želi ostaviti za sobom. Promijeniti. Unaprijediti. Zato joj je Bog dao moć da uništi sve što joj više ne služi. Kada ne bi imala tu moć, svaka bi babuška bila osuđena da zauvijek živi u svijetu vlastitih pogrešaka. Drugim riječima, babuška nikada ne bi imala priliku evoluirati i postati boginja. Srećom, ima jedna vatra koja joj dozvoljava da se odvoji od stanja koja je ranije izrazila u svijetu. Jer, što je svijet?
Svijet je odraz sadržaja vlastite svijesti. U ovom trenutku, moj svijet je moja soba. Ako mi se ona više ne sviđa, ja je mogu poništiti na način da svoju pažnju premjestim na neku drugu sobu koja mi se više sviđa. I ona prva soba više ne postoji u mom svijetu. Neka vatra u meni ju je progutala. I ta moć je nešto što ni sam Bog nema. Jer u kući Boga, što je jednom postojalo, to postoji zauvijek. Postojanje ne može ne postojati.
Ali, ja ne bih voljela da u svom životu održavam taj princip pa da živim u svijetu svojih pogrešaka. Stoga sam ja, boginja, iz ljubavi prema sebi, kada sam se rodila kao žena, sama sebi dala moć da se oslobodim svih onih stvari koje sam, u neznanju, stvorila u svom svijetu. Rastvaram ih promjenom fokusa. Rastvaram babušku prebacujući fokus na boginju.
Stvaram… Rastvaram…