Sunce, more, kava i prijateljice. Trenutak k’o stvoren za jednu dobru instagramku. Nikakav problem. Misliš!? Jedna je od spavanja još zgužvana, druga je napuhana, a treća ispuhana. Selfi? Ne dolazi u obzir! Bore i pore izgledaju k’o tektonske brazde i arteški bunari. Selfi štap? Ne! Još uvijek brutalno preblizu. Pa što onda? Tajmer, smajler i filter djeluju k’o fejslifter. Može… KLIK… Fuj! Izgledamo slatke k’o dijabetes. Briši to! Ne želim biti slatka! Želim biti opasna!
Kad si opasna, onda te doživljavaju. Zamisli, dođe ti majstor u kuću, i kad stane pred opasnicu, uhvati ga takva trta da smjesta napravi posao kako treba, i to u realnom vremenu i po razumnoj cijeni. Na ulici se prave da te vide i oni koji te ne vide… Kada si opasna, onda si faca. Onda si sigurna. Jer opasnoj se osobi smije približiti samo osoba neopasnih namjera. I još važnije, kad si opasna, onda si seksi. A takva privlači samosvjestnog i samopouzdanog muškarca. Alfu! To je mužjak kojem svi drugi babuni nose banane. Div!
Div je bio jedan od naziva za staroslavensko božanstvo. Naime, slavenski je panteon imao osamnaest bogova. No, svi su oni bili aspekti jednog svevišnjeg Boga. Neolitska naselja su, umjesto hrama, u svome središtu imalo hrast. To je bilo mjesto susreta neba i zemlje. Nebo je predstavljao bog Perun, a podzemlje Veles. Ipak, najveća od svih bogova bila je Diva – Velika Boginja Majka.
Matriks je pokušao iskorijeniti matricentričnost. No, usprkos zvjerstvima inkvizicije, nije bilo moguće potpuno ukloniti arhetip Boginje Majke iz svijesti Slavena, pa je Marija preuzela mnoge atribute Velike Majke. Div je bio „onaj kojem se divimo“. „Nizija“ je dolina okružena brdima u kakvoj su nastajali gradovi megalitskog Balkana. Oni su bili štovališta „diva iz nizija“ – Dionizija. Bar to tako pripovijeda jedna drugačija povijest kojoj sam intuitivno sklonija.
Dionizijske misterije bile su jedne od najraširenijih slavlja Slavena. Korištenjem psihoaktivnih biljaka, plesa i ritmova, ulazili su u primordijalno stanje i tako se približavali božanskom. Sebe su smatrali potomcima bogova. Divama i divovima. Iz dionizijskih misterija se razvio antički teatar i moderno kazalište. Ali i rimske orgije. No, to je već matriks.
Rimske orgije, naime, nisu bile, kao što to neki zamišljaju, “talent show”. Rimske orgije su više nalikovale nekakvom antičkom buvljaku antiseksa. Kao takve, moć seksualne energije nisu uspijevale dignuti dalje od pupka. I tako do danas. Naime, u povijesti matriksa ne postoji nešto što bi predstavljalo seksualnu evoluciju. Drugim riječima, tijekom zadnjih pet i pol tisuća godina seksualno smo ostali glupi, kao što smo i bili.
Babun ne kuži da njegov seks nije „uključen u struju“. To je kao da lupa čekićem po električnoj bušilici, ne bi li svrdlo nešto probilo. To je stoga što za njega struja i stroj, odnosno ljubav i tjelo nisu nužno spojivi. A (pro)vođenje energije ljubavi nije moguće ako ne “uključiš” tijelo u “struju”. Ako ne znaš kako, pitaj Teslu! Ali tijelo zna i više od najvećeg genija – pod pretpostavkom da osvijestiš i skloniš mu s puta sva svoja preduvjerenja o seksu kojima te zatupio matriks kroz kolektivno nesvjesno.
Teslin transformator i ljudska kralježnica proizvode struju na sličan način. Oboje rade na principu dvostruke zavojnice. Transformator sadrži primarnu i sekundarnu zavojnicu, a kralježnica dvostruku energetsku ovojnicu sklupčanu na dnu leđa poput dvije zmije. Kada se bude, spiralno se kreću uzduž energetskih kanala koji prolaze kroz kičmeni stup od trtice do glave, stvarajući pritom napon. Ako se na vrh sekundarne zavojnice Teslinog transformatora stavi metalni prsten, visoki napon stvara duge pramenove svjetlosti. A kada je u pitanju ljudska energetika, onda ulogu prstena Teslinog transformatora preuzima kruna. Naime, kraljevska kruna na „krunskoj čakri“ nije ukras nego uređaj. On pojačava moć kralja, odnosno, kraljice.
Seks bez ljubavi je kao da si rob u vlasništvu automobila koji te koristi da bi ga ti gurao gdje on hoće ići. Ljubav je ono što „uključuje“ seksualnu energiju na način dostojan čovjeka. Spolni organi koji su puni ljubavi su „utikači“ za pokretanja procesa provođenja te životne sile. Kao takva, ona je „samomisleća“ unutar spektra svojih zadaća. Na svom uzlaznom putu od trtice do tjemena, ona prepoznaje fizičke, emocionalne i psihičke blokade, razbija ih i čisti. Stoga njezinim uzdizanjem čovjek postaje lakši, uravnoteženiji, zdraviji, zadovoljniji, poboljšavaju mu se memorija, koncentracija i snaga volje, osjeća se življi i poletniji, te lakše izražava svoju svrhu. Ova je energija izvor prvobitne snage i vječne božanske sile. Smještena je u sposobnost voljenja. Njezin krajnji cilj je omogućiti čovjeku dostizanje čiste svijesti. Takva ekstaza je bila smisao Dionizijskih misterija staroslavenskih diva i divova.
No, u babuškama i babunima matriksa „sile života na ljubavni pogon“ spavaju snom lokalne i totalne narkoze. Tako isključeni izvršavaju programske naloge k’o strojevi. Stoga je za njih budan čovjek opasan. Jer reagira. Osjeća. Razmišlja! Ana Bučević – WONTED! – opasna je za prizemlje. Jelena Veljača – WONTED! – opasna je za bezumlje. Ivan Pernar – WONTED! – opasan je za jednoumlje. Gospodin Toni – WONTED! – opasan je za staroumlje. Što ćemo s njima? Ismijat, oporezirat, pa devastirat? Tko će to učiniti? Političari? Ma, ne! Oni nisu sposobni ni za to. Jer oni nisu ljudi. Oni su „to“. Jedina moć koju imaju su njihovi glasači, a naši tamničari, cinkaroši i svi drugi normalni zlostavljači iz okruženja.
Da je fašizam posve doveden u funkciju znaš po tome što je zavedena “diktatura normalnih”. Normlani su preuzeli inkviziciju u svoje ruke i provode je nad svakim tko čini, govori, misli ili je rođen različit. A i obrazovan čovjek je drugačiji od standardno neobrazovanih. Tko nije u stanju zadiviti, taj zavidi. Napaja se na gluposti i mržnji. Jer o seksu ne uče od ljubavi, nego od psovki. Ono što psovkom prijeti onome koga ne voli, to u intimi čini onome koga kao voli. Normalni – to su oni koji su zadovoljli sve zahtjeve fašističke standardizacije i time stekli certifikat Roba Robota. Ali roboti, ma kako zli bili, nisu opasni. Oni su potrošni štof. I zato fuck off!
Ono što budnog čovjeka zaista čini opasnim je – disciplina! Ne poslušnost koju je matriks implantirao strahom i uništenjem prirodne seksualnosti, nego samonametnuta disciplina iza koje stoji vizija, misija i cilj. Kako je snagator postao snažan? Disciplinom vježbe. Kako je naučnik postao obrazovan? Disciplinom učenja i istraživanja. Kako je svetac postao svjestan? Disciplinom meditacije i koncentracije. Kako je netko postao umjetnik ljubavi? Disciplinom voljenja. Kako je bilo tko postao hrabar? Disciplinom govorenja istine i činjenju nečega usprkos strahu. Disciplina te čini moćnom. Disciplina te čini uspješnom. Disciplina te čini opasnom. Disciplina te čini boginjom…
Ajmo sad konačno disciplinom poziranja napraviti dobru, opasnu fotku! Ne izbliza!!! Dalje. Ne odozdo! Odozgo! Viiiišlje!!! Kako? DONESI DRON! Dalje, dalje…OK? Pogled gore pegla bore… KLIK… Da vidm fotku! A gdje smo mi??? Evo, tu je planeta Zemlja, a mi smo… tu! Izgledamo ko proton, foton i neutron. I to s rejbankama! Možda smo malo sitne, ali smo bombe, i to atomske. Čovječe, baš smo opasne…