Svijet je nemiran. Jer su Zemljani zaboravili kako se vodi ljubav. Da nije komično bilo bi tragično.
Od kad je matriksa, žena je nezadovoljna muškarčevom nesposobnošću da dopre do nje i njezine najfinije ženstvene energije. I kad ta prelijepa božanska energija ne bude uzdignuta, izvitoperi se kroz čudnjikavu osobnost babuški. Muškarac je izgubio svoj božanski autoritet. S njim i seksualnu spiritualnost.
Njegov se pad očituje opsjednutošću antiseksom, fantaziranjem i samozadovoljavanjem. Antiseks mu izaziva izljeve bijesa i nasilja. Prezaposlenost, natjecanje i stjecanje su mu paravani za nemoć kao istinskog ljubavnika.
Da bi bio biće cjelovite muževnosti, muškarac treba tijelom upiti najsuptilniju ženstvenu energiju. Žena mu je može predati samo vođenjem ljubavi na božanski način. No, da bi tu energiju oslobodio iz njezinog centra, muškarac mora imati svijest o svojoj biti. Jer žena, ma kako nesebično voljela, ipak ne može svoju božansku ženstvenost predati muškarcu koji nije dorastao samome sebi. Dobra mu tehnika može omogućiti snažnije podražaje i orgazme. No, oni nisu ljubav za kojim žena žudi.
Žena žudi za tim da muškarac bude sila utjelovljene ljubavi. Da u tijelu i srcu nosi čistu ljubav. I ako ta njezina žudnja nije zadovoljena, muškarac će je kad-tad platiti tiranskom emocionalnošću. Žena, koja nije susrela sebe kao zmajicu i muškarcu priredila pakao, još se nije povezala s vatrom svoje žudnje. To je onaj sloj žene koji muškarac ne može razumjeti i svladati. Ne shvaća da je njezin osjećajni teror posljedica njegove nemoći da je voli.
I sve dok je matriksa, zmajica neće dozvoliti muškarcu da zaboravi na svoju temeljnu zadaću – da boginju voli božanski. Jer žena mora biti voljena. Jedino tako muškarac pronalazi svoju svrhu i istinski autoritet.