Postignuća nekog čovjeka, obično se zbrajaju na kraju njegova života. Smrt je trenutak svođenja računa. No, je li to baš tako? Što je, zapravo, postignuće?
Postignuće je sve ono materijalno i duhovno što je osoba stvorila za života i time izvršila utjecaj na svoju okolinu. Međutim, taj utjecaj ne završava smrću. On nastavlja svoje djelovanje sve dok postoje oni koji su primili taj utjecaj i šire ga dalje.
Kada roditelji odu, djeca prime nasljedstvo. Uvijek! Pitanje je samo, koliko je to nasljedstvo? I što određuje veličinu nekog naslijeđa?
Veličinu nasljeđa ne određuje „koliko“ si dobila, već „kako“ ćeš primljeno upotrijebiti. Babuška ga troši, iz nasljeđa izvlači život, pa ono brzo umire. Boginja ga „investira“, unosi život u njega, pa se ono uvećava.
Naslijeđe možda ima veličinu zrnaca. Ali ta zrnca su sjemenke, i to sjemenke iz Isusove prispodobe: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.”
Ne, ljudski život ne prestaje davati ploda ni kada život završi. A ne prestaje se razvijati ni ljudska duša kada napusti tijelo. Jer kada nasljedstvo tretiramo kao sjeme pa ga uvećamo kako bi njegovim plodovima nahranili mnogo više ljudi nego što bi to moglo jedno sjeme, time smo unijeli još više smisla i svjetla u živote svojih roditelja. Njihova duša je na dobitku. A to je jedini način da bude i naša.
Pritom je nebitno je li nasljedstvo materijalno ili duhovno. Možda si naslijedila ljubav prema knjigama, vještinu gradnje ili sposobnost slušanja. Svaki taj dar može se uvećati, razviti i dijeliti na dobrobit mnogih.
U tom testamentu, nemoj previdjeti kontraste. Oni su također darovi. Nikad ne podcjenjuj vrijednost kontrasta! Možda si od roditelja uobičajeno bila kritizirana što te naučilo samoohrabrenju i oslanjanju na vlastite snage; možda si zahvaljujući njihovoj emocionalnoj nedostupnosti razvila raskošnu osjećajnost, sposobnost empatije, srdačnost i toplinu; možda si zahvaljujući zanemarenosti dobila više osobnog prostora i otkrila svoje specifične interese; možda si zahvaljujući obiteljskim limitima otkrila mehanizme slobode, obilja, zdravlja, ljubavi… Možda si, zahvaljujući onome što ti je dano kroz davanje i ne-davanje, osoba kakva si danas i kakva možeš biti.
Ne, ne procjenjuj svoje naslijeđe po onome što si dobila, već po onome što si postala zahvaljujući njemu.