Ima jedna žena… Ah, jadna ona! Postavlja si neka neumjesna pitanja tipa: zašto moram raditi po cijeli dan da bih isplatila auto koji mi treba za ić na posao, kredit za stan u kojem ne stignem boraviti, te školovanje za dijete kako bi i ono sutra radilo kao rob? Zašto, od nekoliko stotina TV programa, ni jedan ne govori tko smo, zašto smo tu, što se događa nakon smrti tijela, kakva je priroda stvarnosti i gdje su granice svijesti?
Nadalje, ako je hrana lijek, zašto je trujemo? Ako je Zemlja naš dom, zašto ga uništavamo? Ako je sve ljubav, zašto nitko nikoga ne podnosi? Ako smo toliko inteligentni da napravimo nuklearno oružje, kako to da nismo dovoljno mudri da sagledamo posljedice toga? Ako rat nije dobar za ljude, zašto ljudi ratuju? Ako zlo nije ljudska sila, zašto smo zli?
Zapravo, gleda ona te ljude i misli si, jesu li zli ili su bolesni? Ako su bolesni, zašto se ne liječe? Zašto ona mora piti lijekove zbog ljudi koji bi ih trebali uzimati, a ne uzimaju? Dugo je mislila „bit će bolje“. Držala se za tu iluziju k’o zubima za vjetar. Ali postajalo je samo još gore. Dok, na koncu, očajna žena nije završila kod psihologa. I tu pukne… do suza. Ali „bolje da plačeš kod psihologa, nego da se smiješ kod psihijatra“.
U današnje vrijeme svako normalan ima neku dijagnozu. Ako nemaš dijagnozu – nisi normalan. Odnosno, ako nemaš dijagnozu, onda je to samo po sebi najteža dijagnoza. Naime, u svijetu oštećenih ljudi, biti bez dijagnoze je oblik socijalne neprilagođenosti. A to je teška patologija! „Ona je spremna reći što ima za reći i razljutiti sve oko sebe. Stvarno nije normalna! Kloni je se. Ismijavaj je. Vrijeđaj je!“
Da, „mali umovi ne mogu shvatiti velike duhove“. Standardizirana logika minibalkanca nikada neće moći shvatiti slobodnu svijest megabalkanca. Jer minjak vidi pixele, a mega čitave slike. Minjak sudi širokom duhu diva kroz svoj uski, uškopljeni um. Zato su mali umovi arogantni i ambiciozni. No, istodobno prestrašeni i nesretni. Veliki duhovi su tihi i mirni. No, moćni i magični. Njih borg ne može asimilirati.
Spavaći se boje budnih; normalni nenormalnih; poslušni buntovnih, lažnjaci stvarnih. To su oni koji poznaju sebe, otvoreni su, nezaustavljivi i istiniti. Imaju jednu posebnu snagu i karizmu. Ona je posljedica njihova pristupa višoj energiji, frekvenciji, informacijama. Ponekad se čine naprednima, kao da su ispred vremena. A nisu! Oni su iznad vremena. Jer su veliki. Jer su mega. Jer su odabrali biti divovi!
Divovi nas uče da je vrijeme za preispitivanjem svega – kroz srce! Nisu nam potrebni masovni prosvjedi da bi izašli iz zatvora sustava. Upravo suprotno! „Treba napustiti gomilu. Gomila uvijek slijedi neki program. Ne idi tamo gdje vodi matriks put. Idi tamo gdje nema puta – i ostavi trag! Nemoj se boriti za mir – miri za mir!“ kaže David Icke. Nauči djelovati sam, unutar sebe, iz sebe. Nauči biti sam – ako ne želiš biti usamljen.
Ne možeš biti sam ako nisi jak. S druge strane, ne znaš koliko možeš biti jak ako nemaš izbor da budeš slab, odnosno, ako nemaš izbora da i dalje ostaneš u zoni komfora. To znači ignorirati problem, ne djelovati, pristati na strah od promjene i tiho se gasiti u patnji. Posljedica slabosti je svaki dan biti sve tuplji i truliji. Ne možeš biti boginja, a ignorirati destruktivne mehanizme svojih babuški. Ne možeš biti diva, a sramiti se svoga tijela. Ne možeš biti moćna žena, a bojati se svoje vagine.
Umjesto da razmrdaju svoje bokove, žene su začepile svoje gigantske generatore energije sjedeći na njima. Čine to zbog tisućljetnog srama vezanog uz spolnost, kao i zbog debilne seksualnosti kakvom nas siluje socijalni inženjering kroz porno programiranje. Uvjerava nas da je dominacija nad poniženim ženama, djevojčicama i dječacima normalna, štoviše, da je to ljubav, skupa sa svim vrstama seksualne patologije. To može prihvatiti samo netko tko jede ecstasy. Ali ne i netko tko je bar jednom doživio ekstazu.
I tako je eto, zbog svega navedenog, nesretnica s početka priče, završila kod psihologa. Nakon prve seanse, psiholog joj uruči dijagnozu, skupa s računom: „Imate poremećaj osobnosti. Vi ste podvojena ličnost: baba i boginja. To vas košta 100 $!“ Žena razmisli pa pruži psihologu 50 $, na što će ovaj začuđeno: „Zašto samo pola iznosa?“, a ona odgovori: „Zato što baba kaže ‘šuti i plati’, a boginja kaže – odjebi!