Sjedimo kraj vatre. Gledamo oči. Slušamo srca. Biramo misli. Čistimo prošlost. Sortiramo otpad. Miješamo kremice. Odmičemo meso. Naručujemo sok. Poklanjamo teglice. Razmjenjujemo sadnice. Čuvamo sjemenje. Nešto se događa…
Počele nas zanimati biljke. Želimo učiti od njih. Oni najhrabriji riskiraju svoju slobodu za njihovo oslobađanje. Izranja svijest o svetosti pojedinih vrsta. Prihvaćamo činjenicu njihove duhovnosti. Naklonosti. Nešto se događa…
Preplavile nas snimke urnebesnih životinja. Njihova je ljubav tako silovita. Inteligencija tako plemenita. A mi sve to zapanjeno gledamo kao da ih prvi puta vidimo. Nešto se događa…
Slijedimo djecu. Slušamo njihova kozmička sjećanja. Doživljavamo ih čuđenjem. Štitimo od sebe i sustava. Volimo ih spremnošću na rizik. Gradimo nove škole. Nešto se događa…
Napuštamo odnose iz navike. Ne trampimo samost za plitki dodir. Ljubimo otvorenih očiju. Ne vjerujemo više ničem u što nas uvjeravaju. Ali grlimo bića koja prvi puta vidimo. Grlimo stabla. Grlimo sebe. Nešto se događa…
Privlače nas oni što se bude. Sloboda nas zbližava. Rast oduševljava. Slušamo osjećajima. Volimo poljima. Nešto se događa…
Mnogi su povjerovali u svoju stvarnost bogova i boginja. Shvatili da ne postoje „drugi“. Da smo povezani mrežom života. Svjesnošću i svjetlošću. Ljubavlju…
Koja se događa…