Vrijeme je predsjedničkih izbora… Stoga sad malo o političarima… Ali iz makjavelističke perspektive… Naime, Niccolò Machiavelli odvojio je politiku od morala, a u svojoj knjizi „Vladar“ navodi formule uspješnih političara…
„Vladar ne može uvijek biti lojalan, human, pošten i suosjećajan. Sve su to lijepe osobine ali sama suština vladanja zahtijeva da bude okrutan, nelojalan, nehuman i nepošten…
Za vladara je sigurnije da ga se ljudi boje, nego da ga vole. Jer ljudi su nepouzdani, lažljivi, potkupljivi, prevrtljivi… Kao takve ih treba držati u pokornosti. A to bolje uspijeva strahu. Ljubav je prolazna; strah je trajan…
Vladar mora izazivati strah ali ne i mržnju! Tada postaje meta zavjere i atentata. I zato, kada vladar mora pribjeći nasilju i okrutnosti, neka to učini brzo, tiho i neprimjetno kako ne bi izazvao mržnju među svojim ljudima…
Vladar mora odbaciti iskrenost. Ona je pohvalna ali neefikasna. Lukavac je učinkovitiji od poštenjačine. Politički je korektno lagati i obmanjivati. Kako se mijenjaju okolnosti, neka se tako mijenjaju i obećanja vladara…
Vladar ne treba posjedovati vrline – ali mora zvučati kao da ih ima! Narod ionako poznaje vladara samo kroz njegove priče. Stoga će o njemu suditi po riječima, a ne po onome što se stvarno događa iza zatvorenih vrata…
Vladar treba odbaciti ideje dobra i zla te se usmjeriti na uspjeh i neuspjeh. Danas možeš biti uspješan radeći nešto, a već sutra neuspješan radeći to isto. Jer sudbina se stalno mijenja. Prilagodi se ili nestani…
Vladaru su dopuštena sva sredstva do cilja. Ljudi ga prosuđuju po rezultatima, a ne načinima na koji je došao do njih. A njih ne može postići na častan i milosrdan način. To jednostavno nije način na koji se igra ova igra”
Čitatelji koji poznaju vrijednosti „Puta boginje“ vjerojatno misle da ću odbaciti makjavelizam. Međutim, ignorirati ga bilo bi jednako opasno kao i prihvatiti ga…
Naime, naš mehanizam opstanka učinkovit je u mjeri u kojoj je jasna naša percepciju svijeta kakav on jest, a ne kakav bismo mi željeli da bude. Jedino tako možemo djelovati na način koji nam omogućava da ostanemo snažni i otporni u suočavanju s njegovom stvarnošću.
Osim toga, „Put boginje“ ne govori samo o boginji, nego i o babi te njihovoj suradnji… I Machiavelli je vjerovao da i u najplemenitijem čovjeku postoji zvjer. Ispod svih moralnih vrijednosti koje zastupamo ili činimo, postoji nešto drugo u nama, neka životinja koja će učiniti sve što je potrebno da zadovolji svoja htijenja. Rješenje nije u tome da potiskujemo zvijer (babu), niti joj dozvolimo da preuzme kontrolu, već da naučimo kako raditi s njom…
I na kraju, sviđaju li vam se novi vladari Planete ili ne, sjetite se da obrnuta psihologija nigdje ne funkcionira tako moćno kao u politici… Zato… Možda vas ipak iznenade…