Bez obzira koju tehniku disanja odabrala, sve one rade na jačanju dijafragme. Riječ je o mišiću koji odvaja trbušnu šupljinu od pluća. No, u pokušaju da udahom pređeš njezinu trenutačnu granicu širenja, možeš osjetiti uključivanje još jednog mišića u samom dnu trbušne šupljine. Uzela sam si slobodu da ga nazovem „donjom dijafragmom“.
Ojačavanjem gornje dijafragme osnažuješ rad pluća, izmjenu zraka i unos životne energije. Međutim, tek kada uključiš donju dijafragmu ta se energija pokrene. To kretanje životne energije kroz tijelo zove se – uživanje.
Uživanje je dovoljno zavodljivo da na duže vrijeme okupira tvoju punu pažnju. Bez ulaganja ikakve prisile ili napora, pažnja ti dragovoljno slijedi suptilno strujanje životne energije te njezino fino oblijevanje unutarnjih tkiva i organa. No, čak ni to uživanje nije krajnje odredište. Ono je „prijevozno sredstvo“. Do čega?
Uh… U jednom trenutku na samom dnu zdjelice, u njezinom najženskijem dijelu, pojavljuje se kao neka „iskra“. Što je više „promatraš“, to veća postaje. Počinješ razumijevati da je taj izranjajući kvalitet tvoje najčistije izvorno stanje. Zove se – Osjećaj…
Dišući sa same periferije svoga jastva, ljudi se u svakodnevici toliko razbacuju osjećajima da se stječe dojam kao da su osjećaji sveprisutni. No, jednom kada osjetiš Osjećaj, znaš da to nije ono što si mislila da je. Odrasli osjećajni ljudi su jednako rijetki kao i blaženici. Da je više ljudi s Osjećajem, matriks ne bi bio moguć.
Babuške ne osjećaju osjećaje – one misle osjećaje. Ili, u boljem slučaju, imaju nekakvo sjećanje na Osjećaj iz doba ranog djetinjstva. Svako izražavanje osjećaja nakon toga je uglavnom dobro uvježbana reprizna predstava.
Ako bi ih usporedili sa stablom, onda je Osjećaj deblo, a osjećaji grane. Osjećaj je samo jedan, ali sadrži kvalitete svih drugih, razgranatih osjećaja: zadovoljstva, sreće, hrabrosti, mira, ljubavi… Sva druga stanja poput tuge, ljutnje, razdražljivosti i slično, zapravo i nisu negativni osjećaji, nego tek nedostatak Osjećaja.
Osjećaj dolazi iznutra, a osjećaji izvana. Osjećaj se hrani životom, a osjećaji životnim okolnostima. S obzirom da se hrane iz različitih izvora imaju i različit okus. Osjećaj ima okus meda, a osjećaji imaju okus „kao da ližeš med preko tegle“.
Svi osjećaji izazvani vanjskim okolnostima su privremeni, promjenjivi i nestalni. Podložni su dimenziji uzroka i posljedice; prošlosti i budućnosti. Planu kao šibice i izgaraju uz puno dima. Jer svi osjećaji, bilo da ih nazivamo pozitivnima ili negativnima, uznemiravaju živčani sustav. Pa nakon što prođu, čovjek se osjeća „potrošeno“.
Međutim Osjećaj nije takav. On je nepromjenjiv. Ne pretvara se u nešto drugo. Ukorijenjen je, stabilan, pouzdan i uvijek svjež. Miran! Njegova matrica disanja je skladna, spora i nečujna. Nakon boravka u Osjećaju, osjećaš se obnovljenom i ispunjenom. Osjećaš se kao svoja na svome. Osjećaš se kao boginja.