Žena koja liježe u krevet s papkom, budi se kao rospija. E e eeeJ! Kakooo…?
Svaki muškarac je div. Ali je većina zapala u matriksov san. Zapasti u san znači zaboraviti svoj san. Zaboraviti razlog zašto si tu i samo odrađivati trivijalnosti svakodnevice. To znači prestati biti muškarac s misijom i postati stroj za sitnice. A stroj nema u sebi životnu silu. Sila je u najdubljoj vlastitoj istini. Bez nje, njegov život je laž, a on tek brižni mlakonja blaženog smješka. Dobar i mekani bespolac. Kreativno i seksualno mrtav. Ukratko, papak.
Što će o njemu jednog dana pričati? „Bio je dobar. Svaki dan je mijenjao čarape, nosio smeće i redovno išao na servis“? Ili: „Promašio je svoj život“? Čarape, smeće, servisi… to je mehanizam života u matriksu. Ali to nije razlog zašto si rođen. To nema veze s tvojom najdubljom svrhom. To nije način da postaneš div – muškarac koji doista jesi. A žena to zna. Ona to zna na svojoj najdubljoj razini. I zato kvoca! Kvoca!! Kvocaaa!!! Sve dok ne izgubi svu svoju ženstvenost i svede se na živčani sustav koji kljuca uvijek isto.
Kad žena kvoca, ona kvoca o razno raznim stvarima koje redovito nemaju baš nikakve veze s glavnim problemom. Jer središnji problem žene je UVIJEK slabost muškarca. Žena je u problemu kada muškarac nije u kontaktu s divom u sebi. Jer tada ona mora preuzeti na sebe mušku ulogu. Na taj način unosi balans u njihovu uniju, ne bi li sačuvala bračni brod od havarije. Ali taj kvazi balans plaća prevelikom cijenom – gubitkom povjerenja u muškarca.
Bez povjerenja, žena postaje emocionalno oprezna. Zatvara se i gasi svoje ženstveno svjetlo. Postaje tvda. Čineći tako, jednoga dana sva obabinjala shvati da je posve oklopljena i zarobljena ljušturom rospije. A to je babuška najnepoželjnije vrste. Ne možeš je ni zagrliti, a da se ne nabodeš.
Papak je proizveo rospiju. Rospija proizvodi još većeg papka. I što sad? Ili ćeš spašavati uniju s muškarcem koji je odustao od svoje muškosti tako što ćeš ti odustati od svoje ženstvenosti, ili ćeš zgaziti papka kao žohara. Nježno. Poput boginje. Ako može. A ne može..
(Hvala David Deida!)