POLJE

To je energetska atmosfera odnosa. Mreža koja pamti, diše, vibrira, zgušnjava se, širi, zatvara ili otvara – ovisno o svjesnosti onih koji je dodiruju.

U ljubavi, polje je ono između nas tko zna što smo jedno drugome – i onda kada mi to ne znamo. Kad srce šuti, kada tijelo bježi, kad um sumnja – polje i dalje drži zapis. Polje pamti istinu i čeka trenutak kad ćemo joj se vratiti…

Žena je čuvarica tog prostora, polja, doma. Domaćica. Ona osjeća polje i često ga zna intuitivno oblikovati – tišinom, toplinom, usmjerenošću. Ona ga ne stvara iz ega, nego iz svog bića. Kada je usklađena sa sobom, polje oko nje postaje ljekovito, bistro i snažno.

Muškarac može graditi strukture, djelovati, pokretati. Ali bez ženskog polja gubi orijentaciju. Zato se muškarac može osjećati snažan u svijetu, ali izgubljen u sebi.

Žena tada ne usmjerava muškarca nego drži jasnoću – da se on može vratiti svom centru.

Iako je žena ta koja održava polje, to ne znači da mora nositi sve na svojim leđima. To znači da ne zaboravlja svoju prirodu boginje.

Izvorna ženstvenost je prisutna čak i kada se ništa ne događa, ne povlači ljubav kad osjeti bol, ne reagira iz rane, nego diše iz izvora.

Ženska moć nije u reakciji, nego vibraciji. Ne u pokretu, nego u prostoru koji sve drži. Kada je žena stabilna u polju – sve u muškarcu zna kako se vratiti kući. Njezina unutarnja usklađenost ključna je za zdravlje odnosa.

Unutarnja usklađenost znači da NE preuzima sve na sebe; zauzima svoje mjesto bez krivnje; pušta muškarcu njegov put; ne spašava, ali i ne zatvara. Ona poštuje njegove želje i potrebe – sve dok su u granicama njezinog samopoštovanja.

Polje po svojoj prirodi traži granice. Bez granica se sve u polju zamućuje. Bez granica se gubiš. A kad se izgubiš, više nisi ni prostor ni polje, ni žena – ti si sjena. Granice ne štite tebe od ljubavi – one štite ljubav od razaranja.

Granice nisu kraj polja ljubavi.

One su početak stvarne ljubavi…