Negdje na sredini životnog puta, događa se jedna velika promjena – roditelji nam odlaze u nevidljivo, a djeca u nepoznato.
Odnosi prolaze. Stvari prolaze. Sve prolazi. I treba ih pustiti da prođu. Ali tu njihovu prolaznost ne treba poistovjećivati s gubitkom jer tada život postaje patnja. Dapače, najveća ljubav koju im u tom trenutku možemo iskazati jest ta da ih blagoslovimo i s povjerenjem pustimo da u miru idu svojim putem. U suprotnom, samo bi i sebi i njima postali prepreka za priliv nekih novih radosti i vrijednosti…
Boginja zna kada je došao kraj jedne životne faze. Prihvaća to. Okreće novu stranicu. I nastavlja sa svojim životom. Ona prestaje biti što je bila, promijeni se u ono što je postala te usmjeri pogled na sve ono što bi još mogla biti…