Tijekom godina novinarstva vodila sam na stotine intervjua. Razgovori su mi tekli s lakoćom. Sugovornici bi se otvarali i dijelili ono najbolje od sebe, što sam i ovjekovječila u knjizi IGRAČI…

No, povremeno bih naišla na nekoga s kim razgovor jednostavno nije išao. Što god pitala – zid! Tvrda tišina ili odjeci fraza iza kojih nije bilo stvarnog dijaloga. S takvih bih razgovora gasila diktafon s osjećajem neuspjeha i nelagode. I onda sam primijetila nešto zanimljivo: mahom su ljudi, s kojima se nisam mogla povezati, bili horoskopski Rakovi…

U početku su me iritirali, zatim intrigirali. Mislila sam da od njih ne dobivam ništa. No, kasnije sam otkrila da mi ljudi s karakterom rakova i školjki daju jako, jako puno… Ali na drugačiji način… Da bih ih pridobila, i sama sam se morala otvarati – tamo gdje nisam ni znala da sam zatvorena. Naučili su me ne shvaćati osobno ubode cinizma, hladnu distanciranost i oštre bridove njihovih obrambenih mehanizama. To nisu bili znakovi odbacivanja, već njihovi alati preživljavanja…

Ljušture „rakova“ i „školjki“ bez iznimke je stvarao mehanizam zaštite njihove ranjivosti. Jer njihova je doživljajnost i emocionalnost golema. No, u strahu pred vlastitom dubinom, odnose surfaju površinom. Oni režu niti među ljudima i prije nego li se stignu stvoriti, kliješte hladnom arogancijom, ubadaju ironičnim opaskama. Oni te tjeraju od sebe. Ali ne zato što te doista žele otjerati, već da vide tko je zaista spreman ostati. Oni testiraju. Njihov je ultimativni zahtjev – povjerenje!

Neki nose štit ćutljivosti, a neki brbljavosti; neki se skrivaju iza introvertnosti, a neki iza ekstrovertnosti; neki iza hladnoće, a neki iza neprobojne uljudnosti… Ali koja god da je školjka u pitanju, svi oni imaju jednu slabost – otvaraju se na toplinu … Samo strpljivo… Jer, vrijedni su truda. Jednom kada odlože oružje, skinu oklop i ukažu povjerenje, otkriva se njihova prava priroda; duša meka k’o kruh, srce na dlanu, odanost koja ne posustaje, pouzdanost koja ne puca pod pritiskom…

Ljudi s oklopom često se ne uklapaju. Oni su “sa strane”. Ali oklop nije problem – problem je što ga se rijetko tko trudi razumjeti. A kad ga razumiješ, shvatiš da je ta vanjska grubost samo maska za nježnost koja ne traži puno, a daje sve. I ponekad, ako imaš nadahnuća i snage i ako znaš roniti na dah, u njihovoj unutrašnjosti možeš naći nešto dragocjeno – pravi biser…