Što je starenje? Hm! Ovisno o tome koga pitaš…
Prevladavajuća misao kaže da je starenje „specifičan biološki proces koji ograničava opstanak individualnog života“.
Ali, ako se mene pita… ja bih rekla da je starenje jedan oblik zabave. Kako!?
Naše buduće iskustvo određuju sadašnje mentalne slike. A jedna od najmasovnijih slika starosti jest: starački dom, tablete i tlakomjeri, tromost i težina, proširene vene, štapovi i hodalice, samoća i senilnost, tuga i jad. Ali nekom božjom milošću, ja nemam tu sliku…
Umjesto sjedenje pred ekranima uz „Mir i dobro“, ja sebe vidim kako chillam uz zalazak sunca s finom, ženstvenom lulom u ruci i osjećam mir i dobro. Umjesto hrpe lijekova, ja u svojoj ruci vidim kokos, mango i papaju. Umjesto igle s infuzijom, ja vidim iglu za tattoo. Umjesto metalnih viklera na lošoj farbi, ja vidim dugu bijelu kosu isprepletenu u stotinu afro pletenica. Umjesto staračkog doma, ja vidim pješčanu plažu. Umjesto gluhe samoće, ja čujem ritam bubnjeva. Umjesto posvemašnje tromosti, ja plešem! Plešem!! Pleeeeeeešem!!! Plešem premazana blatom od glave do pete. Bez osobnosti. Bez koncepata. Bez babuški. Samo postojim. I plešem. Kao boginja….
Pregledala sam hrpu filmova na youtubeu o plemenskim plesovima. I u njima – svi plešu! I staro i mlado!
Godine nisu izgovor. One su prilika.
Koju ne želim propustiti…