Davnih dana skužih da je za dobar seks potrebno seksualno znanje i seksualno zdravlje. No, gledajući globalno, stvari ne izgledaju obećavajuće… Zdravlje nam je takvo da je mjera za civiliziranost porast broja zdravstvenih ustanova. Toliko o zdravlju… A tko nas je seksualno obrazovao?
U povijesti Zapadne kulture takva vrst obrazovanja ne postoji. Zapad je iz stanja vjerskog puritanizma uletio pravo u pornografiju. I stvorio od nje najjaču svjetsku religiju. Propitivanje pornografskih dogmi i danas je pod prijetnjom inkvizicije od strane njezinih fanatičnih sljedbenika…
Na Istoku, međutim, postoji više od pet tisuća godina duga tradicija Tantre. Jedan njezin dio bavi se seksom kao putom do prosvjetljenja. Tantra je iznjedrila mnoge religije. Ali zbog svoje iznimne kompleksnosti nije imala šanse na tržištu religija konkurirati pornografiji koja je tisuće godina i tisuće tantra spisa svela na dva kadra – penetraciju i ejakulaciju…
A mi, koji smo se zatekli između tjelesnosti Istoka i duhovnosti Zapada, tko je nas učio o seksualnosti? Lastan! Lastan je bio i ostao jedini seks guru ovih naših prostora. Jedino se on javno usuđivao odgovarati na nezgodna pitanja poput: „Dragi Lastane, ako se poljubim, hoću li zatrudnjeti?“
Tako (ne)educirani stvorili smo neupitno uvjerenja da o seksu znamo sve. No, istina je ta da uopće ne znamo koliko ne znamo. Stoga ne čudi što seksolozi tvrde da u povijesti ne postoji nešto što bi se moglo nazvati evolucija spolnosti. No, ni to nije posve točno. Možda nismo seksualno napredovali. Ali smo zato nazadovali… U odnosu na što?
U odnosu na drevna vremena kada su ovim svijetom hodali žene i muškarci posve drugačije svijesti – bogovi i boginje. U odnosu na vremena kada čovječanstvo još nije poznavalo organizirane religije koje su stavljale svoje posrednike između Boga i čovjeka i tako se izgubili u prijevodu. To je vrijeme daleko i veliko. No, prostor i vrijeme su zakrivljeni, kaže fizika. To znači da budućnost susreće prošlost. Kad? Sad. Gdje? U tijelu. No, što, zapravo, tijelo jest?
Tijelo je orgazmička tvorevina. Njegovo prirodno stanje je blaženstvo. Ono uvijek govori – slijedi zadovoljstvo! U zadovoljstvu je vitalnost. Ono hrani i potiče našu životnu silu. Sve stanice tijela stvorene su za užitak. Drugim riječima, tijelo je stvoreno za radost…
Naša kultura, međutim, razmišlja o užitku, igri, bezbrižnosti i opuštenosti kao nečem manje vrijednom. U modi je robovski mentalitet: muka, rad, znoj, krv i suze. Što nije ni čudno s obzirom na tisućljetna programiranja na grijeh i krivnju, a koju iskupljuje jedino bezgrešno začeće. Seksualna sila se demonizira ili barem marginalizira. A što kada bi zadovoljstvo stavili na prvo mjesto?
Bio bi to problem za robovski sustav. Zato je seksualnost normirana. Ali normi nema! Postojiš samo ti i način na koji se tvoja seksualnost izražava. Čak i strojevi koriste seksualnu energiju. Odnosno, jednu njezinu mehaničku varijantu koju zovemo električna energija. Kada prođe kroz hladnjak – hladi, kada prođe kroz grijalicu – grije, kada prođe kroz ventilator – vrti… Ista se energija izražava na onoliko načina koliko ima svrha. Normirati električnu energiju značilo bi svesti je na pet funkcija od bezbroj potrebnih.
Ista je stvar i sa seksualnom energijom. Ona se kroz svakog čovjeka izražava na jedinstveni način koji je usklađen s njegovom specifičnom svrhom. Svesti osam milijardi ljudskih autentičnosti na jednoznamenkasti broj seksualnih normi – ravno je genocidu! Jer osim tih par ljudi koji se baš poklapaju s normama, svi ostali osjetit će neki oblik seksualnog srama oko minornih stvari, i to samo zato što se ne uklapaju u norme. Izvan tih uskih okvira sve ostalo je „kinky“. A i to je upitan pojam. Jer ako je nekome norma seksati se petkom, bit će mu „kinky“ seks utorkom. I opet stvar granica, a ne sloboda…
Seks je osnovno sredstvo preživljavanja naše vrste. Istovremeno, seks je alat koji omogućuje najveći stupanj uživanja koje može iskusiti ljudsko tijelo. Jer u njegovoj je srži univerzalna težnja za spajanjem i jednotom. Kod jednih se ta težnja izražava kao nagon za snošajem, a kod drugih kao potreba za ekstatičnim stanjima svijesti. A svaka ta potreba predstavlja jedan razlog zbog koje je Bog izmislio seks.
Seksualnim sramom, međutim, poručuješ Bogu kako ti je neugodno zbog Njega što je stvorio nešto tako prljavo i grješno kao što je životna energija po kojoj je stvoreno svako biće na svijetu, uključujući i sve one koje voliš, svaka zvijezda, galaksija, sve što postoji.Stoga je sram u odnosu na seks arogancija u odnosu na Tvorca. Kao takav, može te samo udaljiti od tvoje izvorne biti. Suprotno tome, besramnost te vodi do samog izvora postojanja…
Seksualne norme utječu na svakoga. Stoga se može uočiti nekoliko tipova seksualnih osobnosti. Na primjer, nekima je seks način da se opuste i ponovno povjeruju da je sa svijetom sve u redu, dok se drugi moraju opustiti i vjerovati da je sa svijetom sve uredu da bi se upustili u seks… Jedne uzbuđuju dodiri, mirisi, zvukovi, a druge pogled na genitalije… I to nije nekompatibilno.
Radi se tek o različitim seksualnim jezicima. Ništa nepremostivo! Jer ako se zaljubim u nekoga tko govori mongolski, naučit ću mongolski. To je stvar voljnosti, a ne kompatibilnosti. Pravo pitanje je: da li sam voljna naučiti vještine koje zadovoljavaju mog partnera, iako to nije i moj način postizanja zadovoljstva? Da – ako je u pitanju bliskost i obostrana erotska privlačnost. Zašto?
Zato što privlačnost dolazi iz nesvjesnog. Kao takva skriva paradoks – vidljiva nekompatibilnost je zapravo nevidljiva kompatibilnost. Jer ono što nas kod drugoga privlači najčešće je dio seksualnosti koje smo se kod sebe odrekli. Stoga je takav spoj poziv na iskorak, proširenje na cijeli teritorij vlastitih kapaciteta uživanja i povratak cjelovitosti… OK, ovo je malo pojednostavljeno objašnjenje ali funkcionira u mnogim slučajevima…
No, ako se vratimo na tijelo kao orgazmičku tvorevinu, ipak se mogu uočiti dvije bitno različite vrste orgazma. Jedan je kontaktni, a drugi beskontaktni.
Fizički orgazam je rezultat klasičnog snošaja. (Iako za mnoge žene još uvijek nije!) Riječ je o seksu u onom najužem smislu te riječi. Njegova prednost je u tome što je jednostavan i masovan. Pruža niz mogućnosti po pitanju mjesta, vremena i načina izvedbe. (Barem teoretski!) Partnere za takav seks je lako naći. (Ako nisi još pronašao sebe!) Takav odnos ne zahtjeva čak ni osobito međusobno poznavanje pa može biti i stvar pukog dogovora dvoje odraslih ljudi. (Hot!?) Uostalom, lako je zapaljiv. Dovoljna mu je iskra. A zanimljiv je, zabavan i zdrav. (Ako je siguran!) Ukoliko se njegove energije probiju do srce, cijela priča može završiti happy endom. (Ili bar the endom.)…
Jednom se našla grupa prijatelja, sve od reda pedesetogodišnjaci. I krene priča o seksu… kad, tko, koliko dugo i često. Slijedilo je nadmetanje… ali samo dok jedan nije hrabro priznao: „Ja najviše volim kad me nitko ništa ne pita…“ Sjenovita strana klasičnog snošaja je u tome što ga s godinama počnu limitirati (ne)mogućnosti tijela. Ako još prije toga ne postane naporan i dosadan. Naime, kada osoba uoči što je „pali“, želi to iskustvo ponoviti opet… i opet… Tada to postane obrazac; obrazac postane fiksacija; fiksacija predvidljivost; predvidljivost banalnost; banalnost postane mrtvilo… Jer… NEŠTO NEDOSTAJE…
Ukoliko žena spomene “nedostajanje”, može čuti „kompliciraš!“. Što bi to trebalo značiti? Daj mi tijelo, a sa svojim osjećajima me ne gnjavi? Međutim, ući u seks samo fizički za mnoge žene jednostavno nije dovoljno. Gdje da za to vrijeme odložim dušu? Ima li kakva vješalica pa da je objesim u ormar i okrenem prema zidu da me ne gleda i da ne slušam njezino nesnosno zapomaganje „uzmi i mene, i ja bih…“? Ako je ipak prokrijumčarim, a ona onda skuži da se u tom krevetu nema s kim družiti jer nas je neparan broj, rastužit će se i zaključati tijelo… Neda duša tijelo onome tko je ne doživljava…I mo’š se slikat…
Srećom, osim fizičkog postoji i nefizička dimenzija seksualnosti… Međutim, između njih stoji još čitav spektar mogućnosti. Uzbuđenje, pa i orgazme mogu izazvati najneočekivanije situacije…
Imam poznanicu koja doživljava nizove orgazama na dobrom koncertu. I zato nikada ne staje u prvi red. Uvijek bira neko mračno mjesto pokraj zvučnika… Znam i jednu koju ludo uzbuđuje vađenje mokre robe iz veš mašine. Kao prava prijateljica, obećah joj da ću joj nositi i svoju robu na pranje… A poznajem i ženu koja redovito doživljava orgazam dok mijesi tijesto. Što je sjajno… Ako zanemarimo pretilost zbog prekomjerne konzumacije kiflica… s marmeladom…
Na drugom kraju spektra stoji nefizička seksualnost i beskontaktni, energetski orgazam. Još uvijek je relativno nepoznat. U doba boginja bio je norma. Jer riječ je o najprirodnijem stanju postojanja. Moguć je stoga što se naše tijelo proteže i iznad površine kože. Oblika je sfere. Veličina mu ovisi o intenzitetu energije i razini svjesnosti.
Nefizička seksualnost aktivira se rukama. Dlanovi davatelja polažu se i pokreću iznad tijela primatelja. Na te kretnje tijelo reagira kao da ga se uključi u struju. Započinje uživanje koje završava električnim orgazmom.
Energetski orgazam različit je za svakoga. No, radi stvaranja kakve-takve predodžbe reći ću da započinje osjećajem titranja blage struje u dnu zdjelice. Za razliku od fizičkog, kod energetskog orgazma se energija kreće prema gore, uz kralježnicu. Pritom se intenzivira, ritmizira i počinje širiti cijelim tijelom. Osjećaj nije moguće usporediti ni s jednim fizičkim iskustvom…
Doslovce svaka dlačica na tijelu u stanju je doživjeti erekciju. I tada shvatiš zašto nas je Bog odlakavio. I tada se pokaješ zbog depilacije… (I više me ne pitajte odakle mi tolika kosa i ovakva frizura! Prema tome, dečki, ako ste počeli ćelavjeti, krajnje je vrijeme da seksualnu energiju usmjerite prema gore…)
Fizički i energetski orgazam dvije su različite stvari. Fizički orgazam je sporijih, gušćih, nižih, bas vibracija; energetski je suptilnih, brzih, visokih, opernih vibracija. Doživljajnost kod fizičkog je lokalna, uglavnom stacioniran na spolnim organima, grudima i ustima; kod energetskog je globalna. Prvi je eksplozivni; drugi implozivni. Intenzitet fizičkog orgazma varira od osjećaja kihanja do grmljavine; energetski stvara osjećaj preporađanja. Nakon fizičkog padaš u san; nakon energetskog si budniji. Prvi možeš odglumiti; drugi ne. Kod fizičkog seksa ima puno posla; kod energetskog manje – važnije je bivanje nego činjenje. Stoga mu godine nisu tako limitirajući faktor. Njega mogu doživjeti i nemladi i nezdravi. I koliko god bio slabašan, za te je ljude neprocjenjiv blagoslov…
Seksualna energija koja se razvija prilikom energetskog orgazma širi se po čitavom tijelu, znači i po njegovoj emocionalnoj i mentalnoj razini. Kada ojača – ruši sve pred sobom. Emocionalne blokade i traume pohranjene u tijelu tom prilikom doživljavaju strujni udar. Neke prežive, a neke ne. Pritom svako, pa i ono najmanje emocionalno oslobođenje, vodi višoj razini uzbuđenja. Oslobođena emocionalna energija proširuje naše kapacitete za uživanje. Kako to izgleda?
Žena koja je beskontaktno tretirana bila je izuzetno emocionalno blokirana. Davateljica je stavila ruke iznad nje. Moglo se osjetiti kako se u tijelu primateljice počinje akumulirati i komešati energija. To se kretanje čak moglo vidjeti ispod kože. Djelovalo mi je kao mali alien koji se uznemirio pa luta tijelom. Tamo gdje je energija zapinjala, mišići su se počeli trzati i tresti. Na taj je način tijelo procesiralo navalu te silne energije. Pritom se počela grčiti i izvijati poput nekog velikog deformiranog kukca u agoniji. Prizor nije bio nimalo ugodan. Uplašila sam se da žena više neće moći izravnati ruke, noge, vrat i kralježnicu… Međutim, daljnjim tretiranjem, njezino je tijelo postajalo sve protočnije, energija se lakše gibala i čistila je od povijesti i starih podataka… sve dok ju nije zaljuljala u hipnotizirajuću ekstazu…
Prvo iskustvo energetskog orgazma djeluje zbunjujuće. Što se ovo dogodilo!? Kako je to moguće!? Pa ja nisam ona koja sam mislila da jesam… A nije ni svijet što sam mislila da je… Kako sada nastaviti s dosadašnjim životnim rutinama kada više ne stanem u njih? To je teže tim više što blaženstvo ovog orgazma još dugo poslije odjekuje u tijelu. Kod majstora danima, tjednima, pa i mjesecima. Vjerujem da im je potrebna izvjesna vještina kako bi bili na toj razini blaženstva i istovremeno funkcionirali u ovom grubom svijetu.
No, nakon početne zbunjenosti dolazi jasnoća… Naš život nije onakav kakav nam se čini iz stanja sužene svijesti i iste takve seksualnosti. Jer kako se proširila energija, tako se proširila i perspektiva. Ono što je iz niže, svakodnevne perspektive djelovalo kao da stojiš pred nesavladivim monolitnim zidom životnog problema, iz više perspektive djeluje kao zidić od lego kockica s čije se lijeve i desne strane proteže prostranstvo mogućnosti. Sloboda!
Shvaćaš da matriks koji nas drži u modu preživljavanja, žurbe i stresa nije konstruiran za slobodno izražavanje naše izvorne prirode. Ali prema tome više nemaš bunt. Jer uviđaš da te to ipak ne ugrožava. Stvari i situacije uopće nisu u krutom, prijetećem stanju. Mijenjaju se samom promjenom perspektive. Situacijska scenografija preslaguje se kao u snu. I to je sjajna vijest…
Ali nije sve tako sjajno… I energetska seksualnost ima svoju sjenovitu stranu… Naime… U svijetu ovog stanja svijesti stanuje jako malo ljudi, tek rijetki pojedinci, i još manje potencijalnih partnera. Da, naravno, uvijek se možeš vratiti na staro. Ali ne bez osjećaja da nedostaje ono „nešto“… Nema čarolije… A to stvara patnju veću od one koju stvara samoća…
Zanimljivo je to… Ova punina seksualnosti je univerzalna. Pri današnjem stanju svijesti dostupna je mnogima. Ali ljudima se jednostavno ne da. Štoviše, nerijetko ih čak i vrijeđa natuknica da postoji nešto više. A kada piknete u nečije seksualne kompetencije, riskirate status čudakinje… Ponekad je pametnije prešutjeti. Pravi se da si normalna. Ako za to još uvijek imaš razloga…
Kroz fizički seks se možeš prošvercati bez da riskiraš potpuno predavanje. Nije neuobičajeno da se ljudi skinu – samo zato da bi navukli oklope. Ali oklopima ne mogu zaštitili svoje stare emocionalne rane, a da pritom ne pretvore ljubavnika u protivnika. I tako, umjesto predivnih žena i muškaraca, u krevet ulijeću ninja kornjače. Pa tuc-tuc oklop o oklop… Puno je to buke – ni za što…
Dok s druge strane…
Gledala sam pokaznu vježbu bračnog para utreniranog u energetskim orgazmima… Krenuli su sa snažnim disanjem na usta, tzv. zmajevim dahom. Ona kao primateljica ušla je u valove u roku od par sekundi. Potom su rapidno pojačali energiju ispuštajući glasan AAaaaaaaa prilikom izdisaja. Odmah potom i davatelja je zahvatila ista ta energija. Tada su im pokreti postali savršeno usklađeni. U manje od tri minute istovremeno su ušli u ekstazu koja oduzima dah… Cijeli prizor djelovao je kao najljepši ljubavni ples. Kako?
Energetski orgazam ne otvara samo tijelo – on otključava i srce. Skida slojeve babuški. Postajete ogoljeni, ranjivi i željni da zagrlite čitav svijet. Nemoguće je ne osjetiti partnera. Stoga se među vama stvara posebna povezanost. Vremenom sve jača. Dublja. Intenzivnija. A istovremeno ne-ovisnička. Jer više vas ne tlači nesigurnost o tome jeste li voljeni i hoćete li biti odbačeni. Sada imate iskustvo da je sigurnost koju tražite u samom vašem postojanju. Sad znate da je Postojanje sveto. Doduše, ovaj osjećaj je privremen. Iskustvo blijedi. No, moguće ga je stabilizirati ako bi životni stil postala – hibridna seksualnost…
Fizička i energetska seksualnost nisu bolja ili gora jedna od druge. One su dvije strane istog novčića. Prakticiranje samo jedne od njih izaziva osjećaj nepotpunosti. Tek njih dvije zajedno tvore cjelovitu seksualnost… Kakva je ona? Kako mi je to nepoznat teren, mogu prenijeti samo ono što su mi rekli. Doduše, srela sam samo dvoje ljudi koji su ju doživjeli. Doista su bili voljni da mi to prepričaju. Ali jednostavno nisu pronalazili riječi. Najviše što sam od njih mogla dobiti bilo je: „Ta se ljepota ne može zamisliti“… Sve ostalo bilo je izrečeno nedokučivim osmjehom… Je li tooo… možda… ljubav?
Za ljubav je potrebno imati sreće. Ali nije sreća NLO koji se zabija u slučajne prolaznike. Pa ako sreća nije negdje u zraku, gdje bi je onda točno trebali imati? U tijelu! Dakle, prvi korak ka sreći je stvoriti sretno tijelo. A ono se hrani zadovoljstvom. Male stvari učinjene tijekom dana s uživanjem pune tvoje tijelo životnom energijom, odnosno, srećom.
Da bi dan postao niz mikro uživanja, potrebna je svjesnost. To znači opažati što se događa među tvojim bokovima… u tvom dahu… na tvom vratu… usnama… Možeš li SAD u taj osjećaj unijeti toliko svjesnosti da postane najukusniji dio tvoga dana? Unošenjem svjesnosti možeš učiniti ukusnima čak i one trenutke koji su ti inače neprobavljivi. Tako ulaziš u život. U-živaš. I više ne možeš odrediti trenutak kad je tvoja seksualnost uključena, a kada isključena. Ona je sada postala tvoj dan.
Među onim malobrojnim koji su seksualnost stavili u centar svog života, umijeće uživanja dostiglo je razine o kakvima ljudi inače uopće ne razmišljaju. Oni snažno mijenjaju predznak svakoj životnoj situaciji. Američka seksologinja Jaiya kaže da joj je jedna od najgorih stvari bila povraćanje. No, čak je i to uspjela pretvoriti u orgazmičko iskustvo. Uostalom, nije nimalo zanemariv ni broj žena koje su uspjele obaviti porođaj, ne u stanju velike boli, nego velikog orgazma. Znači, može se…
Kada se ljudi uče uživajućem, orgazmičnom, seksualnom načinu života – zapravo se uče prihvaćanju svega onoga što život donosi. A to više nije način pukog, robotiziranog, žrtvoslavnog preživljavanja. To je level up…
No, osim što je ljubavni odnos stvar sreće, on je i stvar vještine. Ona ima određeni kodeks. Bonton finih manira… Mnogi ljudi su vani finjaci, a doma svinjaci. Ali ako se već negdje moraš ponašati kao svinja, neka to bude vani. Tamo su ionako ljudi koji ti ne znače ništa. Doma su ljudi koji ti znače sve. Tako se i ponašaj prema njima…
Ovaj kodeks nam je potreban samo zato što smo zaboravili tko smo. Inače, sposobnost za ljubav osnovni je nacrt našeg bića. Svako dijete zna sve o ljubavi. I ne samo djeca… Gledate li snimke o životinjama na mrežama? To su fascinantni prizori pasa, mačaka, ribica, hobotnica, paukova, konja, slonova ili lavova koji prema čovjeku iskazuju ljubav u svom najčistijem obliku. I ne samo životinje… Tvoji te bubrezi obožavaju, jetra, slezena, srce, kosti… Hrana koju jedeš te voli, voda koju piješ te voli, zrak koji udišeš, sunce koje te grije. Sve stvoreno te voli. Samo si ti, čovječe, zaboravio kako se voli… To ne može biti…
Ispisah mnoge stranice o našoj prvotnoj traumi nastaloj uslijed nenahranjenosti majčinskom energijom. Mnogima se ta praznina ispunila bolom i nepovjerenjem u život i ljubav. Da bi izbjegli retraumatizaciju, najveći otpor pružaju upravo prema ljubavi koja bi ih vratila u život… Ali ljubav je gravitacijska sila. I posve ovozemaljska. A mi bjesomučno mašemo rukama kako bi joj se oduprli lebdeći metar iznad tla… Samo se pusti… Padni… Fall in love…
I? Što se događa kada se ljubavna i seksualna vještina dobro usklade? Tada u odnos ulazi treća „osoba“. Drevni bi rekli „Bog osobno“. Ja je zovem Život. On je moćna, inteligentna i samomisleća sila. Sad ona preuzima brigu o uvećanju blagostanja na svim poljima ovog partnerstva…
Je li to happy end? Nije!
To je tek početak…