Mislimo da znamo sve o snošaju. Jer prisutan je svuda: u krevetu, glazbi, filmovima, reklamama… Čini se kao da je oduvijek tu – kao da je dio prirode, instinkta, tijela… ALI…!!!
Model spolnosti kakav danas poznajemo na ovim prostorima, došao je s jednom riječju – riječju koju naše bake (bake onih koji su rođeni prije 70-tih) nisu poznavale: „seks“.
Drugim riječima, seks koji podrazumijevamo kao nešto što je u istom obliku postojalo oduvijek i zauvijek, zapravo nije stariji od pedeset, šezdeset godina… Zar!?
Riječ nije samo riječ. Riječ je operativni program po kojem nešto poimamo, osjećamo, činimo. Ona modelira stvarnost: tijelo, dodir, osjećaj, odnos, pristajanje, granice… Riječ mijenja sve…
Riječ “seks” potječe iz latinskog jezika, od riječi “sexus”, koja označava spol ili rod. U hrvatski i druge slavenske jezike je došla preko zapadnoeuropskih jezika poput njemačkog i engleskog.
Prvi zapisi o upotrebi riječi “seks” u hrvatskom jeziku pojavljuju se tek u 20. stoljeću, osobito nakon Drugog svjetskog rata kada slavenski jezici počinju preuzimati međunarodnu terminologiju.
Seks se najprije koristio kao moderni medicinski i psihološki pojam. U masovniju je upotrebu ušao tek 60-tih, a posebice 70-tih godina, odnosno, nakon hipi revolucije kada su seksualni tabui počeli slabjeti…
Dakle, seks je prilično nova riječ u slavenskim jezicima – ne starija od 100 godina u javnoj upotrebi, i ne više od 50, 60 godina u općoj upotrebi…
No, prije ulaska riječi „seks“ u svakodnevni govor, slavenski su jezici šaptali vlastite izraze za označavanje tjelesnog spajanja i ljubavnih odnosa.
Primjerice, medicina je govorila o „spolnom odnosu“, pravosuđe o „općenju“, književnost o „uzdasima“ i „jecajima“, crkva o „bludu“ i „bračnoj dužnosti“, svakodnevnica o „učiniti ono“, a djeci su se pričale pričice o „cvjetićima i pčelicama“…
Drugim riječima, u hrvatskom se jeziku još u vrijeme našeg odrastanja o seksu više šutjelo nego govorilo, a ako se govorilo – govorilo se u šiframa, poetski ili riječima koje su u sebi sadržavale moralna upozorenja.
Međutim, kao i svi drugi živi jezici, i hrvatski jezik ima dvostruki vokabular kada je riječ o seksu. Jedan skriva, štiti, prekriva, a drugi je sirov, prost, direktan. I taj ne štedi ni uši ni slike…
Taj drugi sloj dolazi iz naroda, iz viceva, iz ulice, iz birtije, iz vojarne… On koristi izraze poput „karati“, „ševiti“, „prčiti“, „razvaliti“, „zavaljati“, „nataknuti“…
Iako raznoliki, ponekad i duhoviti, svaki od tih izraza ipak degradira, karikira i pretvara seks u demonstraciju moći. Ali baš kao takvi, oni precizno razotkrivaju predmet društvene žudnje i zabrane…
Ipak, jedna se riječ nametnula nad svim drugom riječima – „jeb*“. Ovaj je glagol izvorna slavenska riječ, i to jedna od najstarijih u jeziku, kad je riječ o spolnom činu. Štoviše, ova je riječ svojevrsni jezični fenomen.
Naime, rijetko koja riječ u našem jeziku nosi toliku vibracijsku snagu, tjelesni udar i psihološki naboj kao ovaj goli glagol. To nije samo riječ za čin. To je riječ koja izgovara samu stvarnost u njezinoj najsirovijoj formi…