Ako želiš biti dobro – nemoj biti dobra! Budi svoja! To možeš ako poznaješ zakone energije.
Nastojanje da sa svima budeš dobra proizlazi iz potrebe za odobravanjem. Ali kada želimo reći „odhebi“, a kažemo „ok“, gubimo energiju na prilagodbe. Tada energija curi, stagnira ili stari jer ju trošimo na održavanje prihvatljive ljubaznosti. Uzaludnost da se dopadnemo svima, stvara unutarnju napetost popraćenu iscrpljenošću, frustracijom, umorom ili drugim, ne baš bezazlenim fizičkim simptomima. Drugim riječima, stvara babušku…
Da bi povratila energiju, važno je osvijestiti zašto osjećaš pritisak da budeš dobra? U kojem te odnosu iscrpljuje pretjerana predanost? Koristiš li možda ljubaznost radi prihvaćanja ili straha od sukoba i odbacivanja? Odgovori ćete suočiti sa činjenicom da ljubaznost nije garancija poštovanja i reciprociteta – već čin samoizdaje. Plaćaš je zanemarivanjem vlastitih potreba i dopuštanjem kršenja granica. A to, niti te čini dobrom osobom, niti ti daje dobar osjećaj…
Dobrota je prečesto korišten pojam za ljude čiji se niski osjećaj samopoštovanja hrani energijama koje dobiva kroz popustljivost, besprincipijelnost ili konformizam. Svijet je pun glumljene ljubaznosti i prijetvornosti. Pun je ljudi koji trguju svojim lažima – ako me prihvatiš, onda ću učiniti sve što tražiš od mene… ako – onda… No, umjesto da se žrtvuješ ugađajući drugima, radije izgradi samopouzdanje…
Samopouzdanje proizlazi iz osjećaja vrijednosti. Taj osjećaj imaš ako si nahranjena vrijednom, životnom energijom. Ona je gorivo kojim surfaš kroz odnose svih vrsta. Isto je kao s autom. Kad je pun goriva, onda je samodostatan: vozi kud hoćeš i kako hoćeš. Ako nema goriva, moraš se šlepati. Onda se dodvoravaš šefu radi osjećaja uspjeha, pa nekim čudnim prijateljima radi osjećaja prihvaćenosti, pa (ne)paru radi osjećaja voljenosti, pa ovo, pa ono… A svima ideš na živce…
Energiju ne možeš ljubazno krasti od drugih šlepajući se na njih. Takav poriv ukazuje da te energija nema u tebi, tj. da je blokirana. Jedini način da ju oslobodiš jest taj da iskoračiš iz zone komfora i staneš u vlastitu istinu. Ljubaznost nije slabost, ali autentičnost zahtijeva hrabrost – zahtijeva postavljanje granica. One osiguravaju prostor u kojem energija može napredovati. I zaštita vlastite energije nije sebičnost. To je osnovna energetska pismenost…
Spuštanje standarda, izdaja vrijednosti i razvodnjavanje osobnosti radi udovoljavanja drugima, dovodi do drastičnog gubitka energije. No, svaki puta kada čuvaš svoj identitet – usprkos strahu i nelagodi – tvoja energija jača. Dovodiš ju u rezonancu sa svrhom i ostavljaš dojam integriteta. Kada si dopustimo reći „neću“ bez osjećaja krivnje, vraćamo svoju moć. Tada više nećemo biti simpatični svima ali će naše biće dobiti poruku da je vrijedno. I dobit će vitalnost…
Paradoksalno, ali baš ta „nesimpatičnost“ privlači ljude s kojima rezoniraš na dubljoj razini. Kada se usudiš izaći iz mišje rupe, otkrivaš novu smjelost da budeš viđena baš onakva kakva jesi. Birati istinu, čak i kada nije lako – to je čin ljubavi prema sebi. Ona dokida unutarnje energetske sukobe i donosi mir. Energija počinje teći prirodno, dolazi osjećaj lakoće, kao da lebdimo. Što više biraš autentičnost, to postaješ otpornija. Dobrobit je energetska praksa…
Tu pomaže i mašta… Ona ti može dostaviti čitavu filmsku verziju tvoje osobnosti koja nema blokiranu onu emocionalnu energiju zbog koje ulaziš u energetske pljačke. Na primjer, osjećaš se bespomoćnom, pa očajnički forsiraš vezu s partnerom u kojem si prepoznala energiju snage i sigurnosti. No, umjesto da ulogom žrtve ljubazno i servilno manipuliraš tim odnosom, prizovi u mašti moćnu verziju sebe. Mogla bi se iznenaditi… Čak i zaljubiti u nju… što toplo preporučam…
Što se češće spajaš s tom holističkom slikom sebe, tvoji se energetski čvorovi raspetljavaju, nove neuronske staze stvaraju, tokovi ubrzavaju. I kako se mijenja kvaliteta energije, tako se mijenja način na koji te drugi percipiraju i tretiraju. Jer tvoja energija govori glasnije od riječi. Kada se uskladi s tvojom istinom, počinješ emitirati poruku koja privlači odnose koji odražavaju tvoje vrijednosne standarde. Ova energija izaziva prirodno poštovanje jer ju utjelovljuješ.
I na kraju, ni jedna moćnica u povijesti svijeta nije došla na svoj tron jer je svima govorila „da, da, da“, „može“, „slažem se“, „kako ti hoćeš“, „meni je svejedno“… Moćnom ih je učinila sposobnost da kažu „NEĆU!“. To je izjava snažnog naboja. Reći „neću“ je kao nositi crvenu haljinu na dosadnom balu sivih odijela – ne možeš proći neopaženo! U tome je i čar: „neću“ nije samo drskost, to je izjava identiteta. A u svijetu gdje se sve prodaje na „da“, „neću“ postaje luksuz koji si samo boginje mogu priuštiti… I zanimljivo… Na neki svoj uvrnuti način… „neću“ je vrlo, vrlo sexy… I zato ga je šteta ne koristiti…