Tisućama godina matriks radi na tome da zaboravimo urođena božanska znanja. Tako smo zaboravili čak i ono esencijalno – kako se vodi ljubav. Kao posljedica toga, muškarci su izgubljeni, a žene nezadovoljne. Međutim, iskreno priznanje da o ljubavi ne znamo ništa, producira dovoljno energije za početak promjena. Pa kako se vodi ljubav?
Muškarac i žena trebaju prići jedno drugome bez uzbuđenja, iščekivanja, pretpostavki. Kako? Brisanjem starih emocionalnih programa koji se manifestiraju kao neprestano iracionalno uzbuđenje opasno za okolinu. Njihova se neuravnoteženost balansira strpljivim čekanjem i dopuštanjem pristupa tek kad bi opuštenošću, povjerenjem i smirenošću iskazali da su u stvarnosti.
„Penis u erekciji izvan vagine djeluje prijeteći. I jest. Jer je njegovo uzbuđenje iracionalno. Stoga potencijalno opasno za srce žene. U njemu divljaju programi emocionalne prošlosti i fantazirane budućnosti. I zato mu ne smije biti dopušten ulazak u vaginu sve dok se ne opusti i time da znak da je u realitetu“ objašnjava Berry Long.
Tijela koja se spajaju trebaju biti stvarna. U punom smislu trebamo biti ono što jesmo. Biti prisutni i svjesni svega što se događa. U takvom stanju treba ljubav voditi što češće i što duže. I neprestano priopćavati, ne ono što mislimo, nego ono što nam dolazi kroz osjete.
U toj je fazi kontraproduktivno koristiti ikakvu ljubavnu frazeologiju. Najbolje je ne izvlačiti nikakve emocije. Sve je to samo gluma! Koja nas je i dovela u antiljubav. Za početak budimo hladni. Prazni. Nevješti. Dosadni. Kao kod liječnika. Samo spojimo tijela i pratimo događanja. Slijedimo viša znanja tijela.
Rasterećena od matriks laži, tijela se brzo sjete istine. Tijela znaju ljubav. I mogu nas odvesti gdje nikada nismo bili. Ako volimo tako oprani – iz čiste nule – onda našoj ljubavi nema kraja. Jer ljubav je beskrajna.