Svi traže ljubav.
Ali ljubav nikada nije bila problem.
Jer ljubav je prostor postojanja.
Sam prostor susreta…
Naša potraga za ljubavlju slična je potrazi ribe za vodom – ribe koja, sigurnosti i kontrole radi, živi u podmornici, na suhom… 
Od prostora koji je ljubav odvajaju nas oblaci misli, oblaci sumnje, očekivanja, pretpostavki, oblaci straha, nevrijednosti, prošlih rana… oblaci koji su samo još jedan sloj stvari…
Zatrpavamo se zidovima od stvari… da nas štite, definiraju, ispune – a samo nas izoliraju od prostora…
Prostor nije mrtav i prazan… Dapače! Prostor je mjesto niti koje nas povezuju, mjesto ostvarenih želja, jači je od riječi i napornih djela… Prostor je misterij… Ono neobjašnjivo…
Ako želiš vidjeti Boga, promatraj prostor između stvari, riječi, misli, zvijezda… I poveži se s njim… Sa stvarima nas povezuje dodir.
S prostorom nas povezuje – dah.
Kada se povežeš s prostorom, on te počinje hraniti i širiti izvan zatvora logike, poznatog i predvidljivog… sve tamo do samih uzroka…
Kad jako tražimo ljubav, mi zapravo čeznemo. A čežnja je oblačna stvar koji nas odvaja od prostora. Što je tvoja čežnja za nekim veća, taj netko je sve dalji… a ti sve prazniji…
Ali onda… napraviš nešto što mijenja sve… Odustaneš! Ne nastojiš, ne šalješ znakove, ne pokušavaš više biti primijećena kroz suptilne igre… Ne tražiš više ništa…
Povlačiš se iz svijeta fizičkih i misaonih stvari… Nestaješ… Ne da bi bila tražena – nego da bi bila slobodna. Vraćaš se sebi – ne iz ponosa, već iz mira… Sebično — a sveto…
Povlačenje stvara magnetsko stanje uma. Tad prostor počinje raditi za tebe. Na svoje tajanstvene načine, dovodi ti – ne ono što želiš – nego ono što te vidi, ono što te voli…
To je Zakon prostora.
Prostor je ono što žena postaje kad prestane žudjeti. Prostor je ono što muškarac nalazi
kad prestane bježati… Prostor nije ono što nas dijeli — prostor je ono što nas konačno spoja.
ZAKON PROSTORA
