Sve smo mi i babuške i boginje. Ali nikada istovremeno. Jer u jednom trenutku možeš biti samo jedno od to dvoga. Kada se osjećaš „k’o bog“, onda si boginja. Kada se osjećaš „k’o bol“, onda si babuška. To izgleda ovako…
Prije desetak godina, po prvi puta u životu sam prihvatila posao u matriksu. Elegantan. Stabilan. Miran. No, posve neprimjeren mojim sklonostima, sposobnostima, svjetonazoru. Prihvaćajući neprihvatljivo, moja se energija rascijepila. Počela sam patiti od migrena. Za one koji ne znaju, migrena je nesnosna bol koja najčešće pogađa samo jednu polovicu glave. Mnoge radne dane provela sam na tabletama protiv bolova. Za vrijeme godišnjeg odmora nisu mi trebale. Što me tjeralo da podnosim toliku bol? Racionalizacija!
Babuška u meni je govorila: „Ovaj ti posao osigurava egzistenciju.“. Boginja u meni kaže: „Mrš!“ Babuška kaže: „Ovaj ti posao omogućava da budeš mama s urednim radnim vremenom te slobodnim vikendima i blagdanima.“ Boginja kaže: „Mrš!“ Babuška kaže: „Tvoji radni uvjeti su vrhunski, a odnosi korektni.“ Boginja kaže: „Mrš!“ Babuška kaže: „Ovaj ti posao omogućava da se baviš svojim pisanjem, oslobođena zahtjeva da unovčavaš svoju duhovnost.“ Boginja kaže: „Mrš! Jer boginju zanima samo čista, nepatvorena istina. A babuška uvijek racionalizira. U prijevodu, „kaki“.
Racionalizacija je mehanizam kojim um hoće preveslati dušu kako bi udovoljio svojim strahovima, posebice egzistencijalnim. Um vrišti: „Preživi!“. Duša diše: „Uživaaaaaj!“. Jer nemiran um, iz svojih uskih okvira logike, misli oskudicu. Dok duša, iz svoje svemirne perspektive, vidi=živi obilje. I zato, pored svih racionalnih razloga koji govore u prilog poslu, ja ga nisam voljela. Ne možeš pametovati srcu. Srce svoje zna. A radeći taj posao, ja nisam bila – ja. I to me ubijalo.
No, jedan od životnih zakona kaže: „Ili zavoli ono što radiš, ili radi ono što voliš!“. Ja sam učinila oboje. Sad se bavim, i svojim poslom, i svojim pozivom. I što više premještam fokus s posla na poziv, to su moje migrene manje. To se zove premoštavanje…
Koji god segment života ne prihvaćaš i ne voliš, on, prije ili kasnije, izaziva bol ili poremećaj u nekom dijelu tijela ili psihe. Putem boli, život te miče sa putova koji su neadekvatni tvojoj izvornoj vibraciji i usmjerava na one koji su u skladu s njom. Jer život cvjeta na tvojim najdubljim htijenjima i uzbuđenjima, na tvojoj autentičnosti, tvojoj stvarnosti.
I zato… Ili boli, ili voli…