Gledaš životinju. Voliš je. Ali moraš je pojesti. Zašto? Zašto toliki obožavatelji životinja nisu u mogućnosti ukloniti meso s tanjura? Zašto su, nakon godina i godina biljne prehrane, neki vegani toliko narušili zdravlje, da su se morali vratiti mesnoj ishrani?
Prehrambene potrebe zrcale kemiju tijela; kemija je odraz energetskog stanja, a energija je odraz sustava vjerovanja. Sustav vjerovanja koji tvori stvarnost, dogovara se na kolektivnoj razini, a usvaja na individualnoj.
Svjesni dio sustava vjerovanja je vrh ledenjaka. Sva ostala su u nesvjesnom. Ako tvoje srce voli životinju, a tijelo je želi pojesti – slijedi inteligenciju tijela! Ono je u vibracijskom stanju u kojem još uvijek ima potrebu za određenim supstancama.
Tvoj sustav vjerovanja još uvijek kemijski snažno potpada pod realnost u kojoj ti je meso potrebno. To je stvarnost kojoj si dala svoju suglasnost na dubljoj razini jer iz nje crpiš nešto što ti treba. Međutim, to „nešto“ podcjenjuješ, pa ne sagledavaš. Jer je u tvom sustavu vjerovanja prisutan naboj: „ovo je dobro“, a „ono je loše“.
Kada misliš da kod sebe zadovoljavaš nešto što si definirala kao „loše“, taj mehanizam potiskuješ u nesvjesno. I tako se neprijateljski ponašaš prema nekom aspekti sebe. A on jadnik, baš kao i odraz u ogledalu, čini to isto: naizgled se neprijateljski odnosi prema tebi – tjera te da činiš što ne želiš. Tjera te da jedeš životinje koje voliš.
Isključi procjenu. Budi barem neutralna. Ili još bolje, prigrli stvari kakve jesu. „Ja sam mesojed. I to je OK. Volim se.“ Kad prihvatiš – isključuješ naboj. Kad isključiš naboj – nema moranja. Kad nema moranja – slobodna si birati: mrkva ili meso?
Ideja prema kojoj život jede život da bi preživio, ne mora biti negativna. Stvar je u tome kako to radiš? Boginja ima poštovanje za energiju koja joj je dana. Prima je na najzdraviji i najprirodniji način na koji može. I ne osjeća se krivom.
Životinje nisu žrtve tvog predatorskog zla, pa ni ti nemoj biti žrtvom agresivne varijante vegetarijanstva. U njegovim nametljivim i uvredljivim napadima, nema baš ničeg duhovnog. Mnogi koji jedu meso, imaju visoko razvijen i plemenit odnos prema životinjama i svem životu na planeti.
S ove naše razine razumijevanja, mi ne možemo ulaziti u sve božanske razloge zašto je prehrambeni lanac postavljen kako je postavljen. Bar ne umom. Samo zato što je netko vegan, ne znači da je duhovniji od svejeda. Istinska duhovnost ne diskriminira ljudska bića po rasi, naciji, krvnoj grupi ili prehrani. Duhovnost je ljubavna. Ona prihvaća različitosti. Ona zna da je sve učenje i rast.
(Hvala, Bashar!)