Ja sam pustolovka…
Prije mnogo godina otisnula sam se na put sa surih obala babuške ka dalekim i nepoznatim obalama boginje. Da li mi put boginje pomaže da se moji problemi smanjuju? Ne. Moji izazovi postaju sve veći. Pa kako? Pa tako! Neki bi rekli da sile tame žele omesti put ka silama svjetla. No, ja bih radije rekla da je na sceni jedan od najvažnijih životnih zakona – ravnoteža.
Izazovi, koje susrećeš u životu, proporcionalni su cilju kojeg si postavila ispred sebe. Ako je tvoj cilj kreirati novi auto, veći stan ili vlastiti posao, izazov će bit u rangu te niže, materijalne razine. Međutim, ako je tvoj cilj višeg reda – znati tko si, odakle si i zašto si tu, povezati se s većim dijelom sebe – onda će život učiniti sve da ti to i omogući.
Drugim riječima, život će te neprestano dovoditi u sve one situacije kojih se uprava užasavaš. Zašto? Kako bi s tebe ogulio svaku, pa i najmanju mrlju straha, brige, strepnje, krivnje, srama, boli. Život će ti odraziti svaku neželjenu situaciju koja uništava babušku, a stvara boginju. Život će ti postavljati probleme da iznađeš rješenje, teškoću da koristiš lakoću, sljepoću da iskusiš jasnoću. Otklon klatna u pozitivnu vibraciju moguć je samo kroz jednaki zamah u negativnu. Život nema u sebi zlonamjernosti. Samo kontraste koji ti omogućuju kretanje, rast i uvid kroz polje tvoje namjere – ma kakva ona bila.
Ako je tvoja namjera biti boginja, život će te oprati od svih ljuštura babuški. Jer život je pralja. Pere li ga pere. I ne staje. Dovodi te do ruba izdržljivosti. Ali ako je put boginje toliko zahtjevan, zašto onda uopće stati na njega kada možeš sasvim mirno ostati u običnosti svoje zone komfora? Odgovorit ću ovako…
Većina mojih poznanika vjeruje da ne bi izdržali ono što ja prolazim. Ali oni su ti koji moje probleme vide neizdrživim. Ja vidim nešto sasvim drugo! Kad vidim kako jure na drugi kraj grada jer je wc papir snižen 0,01%, kako svu svoju ušteđevinu ulažu u osiguranje od nesretnog slučaja, kako čvrsto žmire nad bračnim uvredama i nevjerama, kako se boje školskih ocjena, gripe i terorista. I mislim si: „Bože, kako je njima strašno! Kako može tako ponižavajuće cvokotati u svom stisnutom životu? Kako netko može uzgajati toliki strah? Kako toliki ljudi mogu živjeti propuštajući život?“ Moj se život možda doima težim. Ali ja sam ta koja je lakša. Ja sam ta koja postajem sve čistija, prozirnija, protočnija, cjelovitiija, ostvarenija, slobodnija.
Zar se više ničega ne bojim? Ooo bojim se! Itekako se bojim! Ali strah je tako zanimljiv! Sasvim dovoljno interesantan da bude razlog da se rodim i budem tu. Duša, naime, ne poznaje strah. Tek kroz fizičko iskustvo niskih vibracija straha može iskusiti stvarnu snagu svoje svijesti. A svjesnost je jedina stvarnost. Svijest je Bog. Boginja…
Ma daj mi još deset deka ljutih briga i dvije kile problema sa čilijem, u šaku, ako može, molim…